Kraj serije “Kuća od papira” sada je dostupan svima koji žele da znaju kako se rešava krađa Banke Španije. Putovanje serije na platformi Netflix završeno je nakon dodatnih 26 epizoda koje su se činile nezamislim kada nas je na Anteni3 publika pozvala da pomislimo da je ovo poslednji put da vidimo Profesorovu bandu.
Međutim, dogodilo se čudo njegovim dolaskom na Netflix, jer je postao svetski fenomen koji je vaskrso seriju na platformi. Adrenalinu nije trebalo dugo da postane glavne tvrdnja ove nove etape, do te mere da sam sigurna da nisam jedina koja je na kraju donekle zasićena. Srećom, ove poslednje pet epizode su povratile najbolju stranu serije, da bi joj dale sjaja završetak, videćemo koliko će biti definitivan.
Istina je da je bilo teško ići na više nakon smrti Tokija na kraju prvog dela ove pete sezone. Da, mogli su se odlučiti za prekomerno nagomilavanje leševa – to je ono što ste morali da uradite ako ste želeli da idete dalje, a ja sam čak i tražila nekoliko smrti – kako bi pojačali emocionalni uticaj na gledaoce, ali tim na čelu sa Aleksom Pinom je više voleo da ide drugim putem. Da, napetost je i dalje prisutna, sa nekom veoma moćnom scenom u tom aspektu, ali ovde je pronađeno nešto što je izgledalo izgubljeno: puštanje glavnih likova da dišu.
Razmišljam, na primer, o svemu u vezi sa tom operacijom okončanja razbojnika koji su doveli do pogibije Najrobija, jer njihovi pokreti u ovim epizodama imaju smisla, ostavljajući po strani preuveličane gestikularne reakcije, možda sa namerom da se istakne da su oni velika pretnja.
Nije da “Kuća od papira” nikada ništa nije prepuštala improvizaciji, jer smo se uvek vraćali u prošlost da bismo se podsetili da je lik koji je tumačio Alvaro Morte bio pametniji od bilo koga i da je imao sve isplanirano, ali u ovih poslednjih pet epizoda je nešto više ostvareno, čak i kada moraju da se suoče sa zaista nepredviđenim situacijama koje mogu sve da pokvare.
Ključno je na kraju bilo da se likovi dovedu u prvi plan. Očigledno nije bilo vremena da se motivacijama svih njih da ista dubina, ali to je da čak dozvoljavaju sebi da unesu malo humora kako bi dali više prisutnosti Ahikaru Azkoni, koji je do sada mnogo puta bio malo više od tog drugog člana.
Poenta je da me je u ovom poslednjem odeljku faza serije na Netflixu najviše podsetila na one prve dve sezone na Anteni3. Sve to sa impresivnim tehničkim i vizuelnim prikazom koji odgovorni sigurno nisu mogli čak i sanjati do tada.
Kao da je do sada promovisano da se igra sa idejom patnje, zadavanja žestokih udaraca navijačima smrću tako voljenih likova kao što su Najrobi ili Tokio, da bi nas sada podsetili da i njihove vođe imaju isto ili više naklonosti prema svojim likovima nego sledbenicima serije.
Ovim ne mislim da je ishod “La casa de papel” samozadovoljan, tipičan srećan završetak koji ostavlja dobar ukus u ustima, ali pokaazuje veće ugađanje na emocionalnoj strani, bez da toliko zavisi od velika dramatična preopterećenja konkrentih situacija. Sve ovo ne zaboravljajući da sačuvate nekoliko iznenađenja kako biste dodali više začina svemu što se dešava.
Na ovaj način “Kuća od papira” stiže do kraja koji je zaslužila i koji se uklapa u sve što vidimo u ovim poslednjim epizodama. Ostala sam sa strahom da to neće biti nesrećni poslednjih preokret nakon Pininih izjava u kojima je napomenula da prvobitni završetak koji su imali na umu nije uspeo kada su ga snimali i da su samo nekoliko dana pre roka smislili zadovoljavajući.
Međutim, nisam previše zainteresovana da vidim kako ovaj univerzum može da nastavi dalje. Mogućnosti za to i dalje postoje – postoje još uvek dok su ljudi živi – ali možda je osvrtanje na prošlost Berlina bolja ideja nego što ste mislili. Nadamo se da se istorija bande ove završila.
By: svetserija.info
Photo: Promo