Nova Netfliksova serija “Klub” (Kulup) je neka vrsta nostalgije ili posveta 60-tim. Od prvih snimaka kao da uranjate u autentičnu atmosferu Istanbula tih godina: u njegove ulice sa neonskim reklamama i neužurbanim automobilima, na trotoare sa šareno odevenim pešacima i kuće sa pompeznom arhitekturom. Kuće u kojima neki ljudi žive tačno na stepeništu: tu spavaju, jedu, peru… A u ovim kućama su podrumi toliko duboki i dugački da se u njima možete izgubiti, ali u njima žive i ljudi, uglavnom emigranti iz celog sveta. Rade za “penije”, koje onda troše uglavnom na hranu, i to baš na ovo kućište u kome se guraju kako mogu.
Jevrejka po imenu Matilda posle 17 godina provedenih u zatvori izlazi. Njena jedina želja je da kupi kartu za parobrod do Izraela i zauvek napusti ovu željenu metropolu, Istanbul. Ali nije tako bilo.. U jevrejskom kvartu joj govore da ima ćerku od 17 godina, koju kao bebu nisu dali imućnoj porodici (kako je tražila), već je odrasla u sirotištu, a sada je poslata u policijsku stanicu zbog krađe. Šta preostaje ženi da radi? Da ode i pregovara sa podnosiocem prijave. Ona odlazi na pregovore i završava u klubu – najpopularnijem klubu u Istanbulu. I ovde sve počinje…
Ako želite dalje da saznate o priči Matilde i njene ćerke Rašel, odmah počnite da gledate. I naći ćete se u “tolerantnom” turskom društvu, koje jako voli da za njih rade jeftini emigranti – ljudi trećeg staleža, koji mogu biti proterani u svakom trenutku. A sa njihovim ženama možete imati seks, pa čak i tajno voleti, i oženiti se isključivo muslimankama. Tako da ponekad imam utisak da je Istanbul bio multikonfesionalan i tolerantan samo pod Mehmetom II i to zato što je odsekao “zlatno” parče od Vizantije i trebalo je nekako da pomiri narode koji su na njemu živeli, kako bi zaslužio njihovo poverenje i vlast, pa je stoga izdao ispravne zakone.
Suštinski je ova serija prenela realnu sliku i realističnu priču, koju je, inače, napisala turska novinarka i blogerka – Rana Denizler, s tim čudnije što postoji samo jedan pozitivni junak, Turčin u ovoj priči – pevač Selim Sonđur, kojeg je maestralno odglumio talentovani i harizmatični Salih Bademdži. Sve čestitke glumcu za reinkarnaciju i proživljavanje uloge! Ali ima više nego dovoljno loših likova – turaka je više nego dovoljno. “Prljavi” doušnik Mumtaz (Enes Matis), pohlepni i besceremonalni menadžer kluba Čelebi (Firat Taniš) i čak naizgled Turčin i progresivni vlasnik kluba Orhan (Metin Akdulger), pokazao se suštinski slabim i kukavičkim, sa jevrejskim korenima.
Glumačku ekipu glumaca angažovali su kreatori, naravno, prvoklasni, pa čak i za sporedne uloge i statisti, a istorijski tačni kostimi upotpunili su ukus serije. Posebno se istakla mlada glumica Asude Kalebek, koja je, uprkos svojim godinama, veoma sjajno igrala buntovnicu i smutljivku – Rašel, jevrejsku devojčicu koja je odrasla bez majke i sama odgajana. O tome su posle premijere pisale skoro sve turske publikacije.
Da, a posebno bih dodala da se gledajući do suza čuju narodne jevrejske pesme u ovoj drami i, generalno, muzička podloga projekta je odlična. Preporučujem svima da pogledaju. Epizode nisu dugačke, u proseku po 50 minuta, ali ćete dobiti nezaboravno zadovoljstvo i možda ćete poželeti da ih pogledate ponekad.
O da, pre par dana se saznalo da je već snimljeno 6 novih epizoda druge sezone i biće prikazane u novoj 2022. godini.
By: svetserija.info
Photo: Promo