Intervju za avgustovsko izdanje časopisa Vogue.
Smatrate li se uzvišenim ako vama stopala nikada nisu dotakla zemlju?
– Kad govorimo o zemlji, ne mislim na nizak nivo ili teške uslove.
Dok “sravljeno sa zemljom” na turskom znači biti uništen, Kerem Bursin sedi nasuprot mene i menja značenje ovog idioma.
Biti vezan za zemlju znači biti vezan za mesto gde nam se stopala dodiruju, biti isto tako realan kao i to mesto. Nisam znao šta radim. Osećao sam se neprijatno kada je intervju završio i izašao iz karavana u fabrici u Bejkozu (stara fabrika obuće, Bejkoz Kundura, gde se snimalo). Bol je počeo od pomisli na one važne stvari koje je ovaj zgodni muškarac reako i onoga što je branio srcem. Pisao sam i pisao naslove, a zatim ih brisao. Tada sam pomislio, hajde da napišemo sve što je rekao, a ne moje utiske o njemu, no to bi učinilo temu nedovršenom, jer je previše skroman da bi pričao o svim dobrim stvarima koje radi. Proveo sam sate razmišljajući o glavnom fokusu intervjua, jer to nije bilo ono što sam mogao da definišem. Pošto je ovaj čovek kao sam život, teško ga je opisati. Tako sofisticiran i ima drugačiji stav i mišljenje o različitim životnim temama. Ali uvek pošten, prema sebi i prema životu. Tokom celog intervjua i u svakom trenutku, njegovo telo, um i duša odgovaraju na pouzdan način. Kad smo se upoznali na snimanju, morao je da ode i snimi neke scene, a zatim se tokom pauze vratio da nastavi intervju. Video sam ga tri puta tog dana, jednom pre početka snimanja i dva puta u pauzi od snimanja.
Kad je otišao na snimanje, nisam znao šta se tamo dešava, dok je igrao i šta ga brine, ali svaki put kad bi se vratio i seo nasuprot mene, Kerem je imao drugu stranu. On je ista osoba, ali svaki put sam video novi deo njegovog lika. On je profesionalni glumac i savršeno upravlja odnosom između sebe i svog lika. Ali ipak, bilo je nemoguće ne osetiti različite energije koje su ga okruživale nakon različitih trenutaka. Da smo na drugom mestu i u drugo vreme, možda bih morao da provedem duge sate sa njim kako bih doživeo različita raspoloženja, ali njegova gluma i scenografija pružili su nam ovu priliku. Došli smo do zaključka da gluma daje ljudima mnogo životnih prilika.
Kerem uzbuđeno govori:
“Igrao sam na sceni za 4.000 ljudi. Imao sam 17 godina, naša škola je pobedila na takmičenju i dobili smo priliku da nastupamo pred hiljadama ljudi u velikoj muzičkoj dvorani. Ali ja nisam bio u toj sali ta dva sata dok je trajao naš nastup. Bio sam u svetu ove predstave. Bio sam kapetan istorije i uprkos hiljadama ljudi koji su bili tamo, bio sam na brodu u svetu te predstave. Da, tada smo bili deca, ali neverovatno je da to možemo ponoviti zahvaljujući ovoj profesiji.”
Ako čitate naslov ovog članka, to znači da smo zvanično uneli pozitivno značenje u izraz “sravnjen sa zemljom”. Da se razumemo, na prvi pogled taj izraz možda nema isto pozitivno značenje kao “zgodan glumac”, “kul i pametan”. Tokom intervjua, Kerem je iznenada tiho rekao: “Moramo poravnati teren”. Ne znajući za to, otvorio sam rečnik da vidim da li ova fraza ima neko drugo značenje, na primer, da stojim na nogama, da osetim život punim plućima, da budem svestan…
Ne možemo neke stvari da radimo sami. Kerem takođe veruje u ovo i na ovaj način sažima svoje kolektivno gledište.
“Lako je reći, pustite ovu osobu da to uradi i prebaci odgovornost na jednu osobu.” Na primer, mogli biste reći “ne koristiti plastiku”, ali umesto toga nemojte praviti plastiku za početak. 2012. sam dva meseca živeo u Kini, u prodavnicama nije bilo kesa. Ako sutra u prodavnicama ne bude plastičnih kesa, navići ćemo se. Na primer, tokom pandemije navikli smo se na mnogo toga. Ovo je lanac koji moramo prekinuti. Možete reći “neka ljudi to učine”, ali i vlada, korporacije i kompanije moraju učiniti nešto, ljudi to ne mogu učiniti sami. Ovo je malo što sam hteo da kažem, neko mora da mi pomogne kako bismo ubedili tursko društvo da “sravnjen sa zemljom” da novo značenje.
Tako je odgovorio na pitanje ko je on, uprkos svim profesijama i titulama. I dodao je o našem svetu i životu u kome živimo: “Ovo je užasna zbrka. Mi smo srećna stvorenja koja se nalaze na divnom mestu, ali većinu vremena to ne vidimo. Nisu baš dobri za nas i za svet. Mi previše uništavamo sebe i svet. Ne znam odgovor na pitanje “zašto smo na ovom svetu”? Sada je u svetu veoma velika kriza. Lako je reći, “postoji ova korporacija, ove životinje su na neki način sigurne”. Ne zaboravimo da je ovo naš dom; ako nema mira, onda neće biti ni nas. Pa pitajmo zajedno: šta je glavni problem? Vlade i kompanije moraju stvoriti hitan lanac akcija. Nemamo vremena do 2030. Moramo to učiniti sada. Naš način razmišljanja i naš sistem određuju vreme za nas. Vreme je upravo sada.
Govori da su mu prava žena i priroda veoma bliska. Uzbuđen je zbog klimatske krize, a zatim dodaje: “Svuda ima požara. Čak i more gori. Fabričko smeće je još uvek razbacano svuda. Govorimo o odlasku u svemir, idemo, ali šta to mi radimo tamo gde smo? Imamo veliki svet. Zar ne možemo da iskoristimo prostor za drugu namenu? Na primer, držimo smeće tamo, nijedna druga država ne bi smela da prihvati smeće druge zemlje.
Možda možemo koristiti prostor kao sredstvo, pa hajde da nađemo način da tamo sakrijemo smeće. Kerem smatra da put do rešavanja ovih problema počinje aktivizmom. Promene počinju sa društvom. Zahvaljujući društvenim mrežama, možemo doći do milion i razgovarati o važnim pitanjima, ali najgori mentalite među onima koji kažu “postavio sam post i ispunio svoju dužnost”. Prava promena dogodila se zbog ljudi koji su stali na stranu problema.
Što se tiče ženskih prava, on je i dalje sumnjičav u vezi sa drugom oblašću propagande, ne otkrivajući ime ili adresu:
– Trebao sam da radim sa jednom glumicom. Jedan od radnika mi je rekao: “Ionako ćeš više zarađivati, jer si muškarac”. Onaj koji je to izgovorio bila je žena. Neprihvatljivo je kada dvoje ljudi rade isti posao. Kada se ova situacija kosi sa mojim uverenjima i politikom, mogu reći da se ovim poslom neću baviti. Ali ja to mogu jer mi je to prioritet. Međutim, svaki život je važan, a ne odvojeni. Kada u sistemu postoje prioriteti, možda nećete znati kako se druga osoba oseća. Ali ja mogu i govoriću u vaše ime, posebno ako mi je ovo jedan od prioriteta.
Još iz vremena studiranja, Kerem je sanjao o stvaranju svoje producentske kuće. On je sam nacrtao logo svoje kompanije dok je maštao o tome. Ova kompanija je platforma za uzimanje u obzir i ostvarivanje svačijih prava. Govoreći o ovome, dodao je: “Zašto Holivud tera sve da plaćaju autorska prava?” Zato što je potrebno reći, “Hvala, ovaj posao je obavljen zahvaljujući vama”. Ovo je timski rad. Pripremamo se za novi projekat. Ono što me više inspiriše pri snimanju ovog filma u bliskoj budućnosti je to što ima mnogo snažnih ženskih likova.
Kao da je već snimio mnoge probleme u svojoj glavi i sada razmišlja kako da odštampa ove fotografije i gde da ih okači. Snimanje slika bez metafora jedna je od njegovih omiljenih stvari, ali ovu tehniku koristi na različite načine.
– Nešto što radim, a nadam se da jeste, slušamo u knjigama i filmovima. Na kraju krajeva, kažu da vam pred smrću život proleti pred očima poput filma. Da je istina, kada proživim neke trenutke ili osećanja, zatvorio bih oči i rekao sebe, “ovo je taj trenutak, zapišti ga i gledaj u poslednjim trenucima”, i pravim takve slike u glavi.
On takođe smatra da određene tačke ne treba ograničiti.
– Kada fotografišete, vidite stvari koje ne biste primetili u normalnoj situaciji. Fotografisanje je moje vreme za opuštanje. Napuštam sebe i idem u pravcu onoga što me zanima. Vidim lepotu i vrednost drugih stvari.
S druge strane, on misli da gledanje na dogašaje kroz ekran stvara gubitak stvarnosti. On naglašava potrebu da se vidi razlika u tome kada možete biti gledalac:
– Postoje ljudi koji mogu da snime video strašnog incidenta dok se on dešava. Ali zašto se ne mešate? Zašto ne zovete pomoć? Snimili ste video zapis kada ste mogli da zaustavite incident, a zatim je osoba pretrpela još dva minuta nasilja. Fotografije mogu izazvati trenutak pauze između lepog ili lošeg trenutka.
Neće biti pogrešno ako kažem da je Kerem protiv ove pauze. Nalazi se na strani veze. “Prolazak pored moje stare kuće u LA-u… niveliše me na dobar način. Zato što morate poznavati zemlju. Uvek je potrebno znati tlo pod nogama i gde kročite. U takvom svetu ponekad možete da se pokrenete, ali ovo nije za mene. Trebaš biti povezan sa zemljom. Kao primer ovoga, dobro je za mene bila audicija u SAD-u.”
Drugo pitanje za koje mu je stalo ništa manje nego da bude u jedinstvu sa zemljom je da bude u sjedinjenju sa samim sobom i sa osobom ispred sebe.
“Tako malo znamo o svom mozgu i telu. Znate li zbog čega se osećate dobro?” Moram ovo da uradim, ali šta će drugi reći?” Ono što kažete, to je važno. Kad vas nema, neće biti ni drugih stvari, čak ni onih za koje smatrate da su najvažnije u životu. Ovo nije sebičnost. Upoznajte sebe i shvatite svoju vrednost kako biste razumeli i vrednovali druge.
On na sličan način definiše ljubav, kao bezuslovnu vezu.
“Mislim da voleti znači prihvatiti. Zapravo je vrlo jednostavno. Ne postoji ego ili bilo šta drugo. Ljubav prihvata ljude takve kakvi jesu. Ako nastavimo iz ove perspektive, ljubav nas takođe može spasiti od problema. I ovim možemo promeniti neke stvari. Na primer, sposobnost da kažete “ono što radim povređuje svet ili osobu koju volim”, ako volite, postajete konstruktivni i brižni; ne žrtvujete druge u svoju korist”.
On vidi probleme, oseća ih i štiti ih jer više voli da bude u ravni sa zemljom. Zemlja još uvek nije mesto koje nije visoko. Kerem nema nikakve veze sa idomom “sravnjenim sa zemljom” koji je zabeležen u rečniku turskog društva, ali ne bi imao problem ačak i da je u takvoj situaciji.
“U društvu u kojem živimo, dobijanje pomoći može se i smatra se slabošću, ali tražimo pomoć i reći “ne znam” je veoma lepo.”
Kako se intervju bliži kraju, želim da se uverim u svoje razloge za ono što sam rekao na početku, dobrim delom zato što će mi Kerem verovatno pomoći. Kad su pokucali na vrata karavana i čuo sam “gospodine Kerem, scena počinje, morate se pripremiti”, shvatio sam da mi je ovo poslednja šansa i požurio sam da pitam. “Kerem, da radiš ovaj intervju sa sami sobom, šta bi se pitao?” Bez oklevanja mi je odgovorio: “Kako si?” Jer ovo nije samo pitanje. Osećate da osoba oseća da vam je stalo do nje, a samim tim i do sebe.
Pošto smo se pozdravili i ja sam izašao iz karavana, video sam skejtbord. Mislim da je to bio njegov. Jedna rečenica mi je pala na pamet; možda nije sravnjen sa zemljom, ali kada dodirujete tlo, hodajte paralelno. Sravljeno sa zemljom, čak i ako ste na vrhuncu svog uspeha poput njega.
By: svetserija.info
Photo: Promo
Prevod intervju za Vogue: svetserija.info
Photo: Vogue, Promo