HANDE ERČEL, intervju za junsko izdanje InStyle, Turska, 2020. godina
Kako provodiš dane u karantinu? Šta radiš?
Nije mi bilo posebno teško preživeti ove karantinske dane. Kada ne radim ili nemam užurbani raspored, vreme provodim kod kuće. Ali ipak ne mogu da ne kažem da se sve osetilo drugačije. Pošto smo morali svi da budemo kod kuće, počela sam vreme da trošim efikasnije. Primetila sam koliko mi se nagomilalo nepročitanih knjiga i neodgledanih filmova. Pronašla sam vreme za crtanje (slikanje), to je moja strast… Uzela sam četke u ruke i to mi je baš bilo korisno.
Brzo si se navikla na ulogu tetke. Hajde da razgovaramo o malenoj Ajlin Mavi. Kako je imati sestričinu?
To je poseban osećaj koji sam prvi put osetila kad sam saznala o sestrinoj trudnoći i osećaj odgovornosti koji se pojavio nakon rođenja male Mavi. Ta ljubav koju osećaš, a da nisi ni video ni dodirnuo dete, zaokupirala je mnogo oosećaja u mom srcu. Kada sam prvi put udahnula bebin miris, tada je došlo do saznanja da “ja sam tvoja tetka i podržavaću te celog života”. Asli Mavi ima privilegiju što imam mamu Gamze.
Vi, takođe, volite svoje pse i mačke. Kako ste ih osvojili?
Kako ste ste im dali imena?
Oni su moji mališani, nemoguće je opisati moju ljubav prema njima. Razumeće me svi ljubitelji životinja, kao što sam i ja sama. To je posebna vrsta ljubavi kojoj se i sam čovek divi. Imam posebnu priču poznanstva sa svakim od njih. Sa Noće sam se na kućnom pragu, u periodu kada sam toliko želela da imam psa, susrela .Sa Nieblom smo znali da ćemo postati prijatelji u prvom trenuntku kada su nam se srele oči. Azul je osvojio srce mog oca bez mog znanja (smeh). Svi oni pojavili su se našim životima u posevnim trenucima. Nadimci su povezani sa mojim omiljenim rečima iz španskog jezika, koji sam počela da učim. Noće – Noć, Niebla – Magla, Azul – Plava.
U odličnoj ste formi. Kako ste uspeli da se ne ugojite ponovo?
Kako ostajete u formi?
Težina je težina; ugojiš se pa skineš i tako. Glavna stvar je da poznajete svoje telo i saznate šta vam zaista u datom trenutku treba. Ja često vežbam.
Kada i kako ste počeli sa crtanjem?
O tome sam uvek maštala, ali sam se opredelila tek nešto kasnije. Već na pripremama za prijemni na Fakultet umetnosti donela sam konačnu odluku. To je moja strast i ostaće u meni do kraja života.
Koji vas savremeni umetnik impresionira?
Nedavno sam proučavala nove tehnike i teksture istražujući radove japanske slikarke Yayoi Kusama.
Pretvorili ste svoju strast prema crtanju u dobro delo.
Crtanje za fondaciju “Život bez raka”. Recite nam nešto o tom projektu?
Zajedno sa fondacijom “Život bez raka”, radimo na jednom projektu od prošle godine. Zbog pandemije bilo je potrebno odložiti njeno pokretanje, ali oni nisu stali sa tim projektom. Želela sam da dotaknem hiljade divnih stvari koje oni radi. Slike su samo deo priče, nadam se da ću još mnogo godina doneti još više koristi.
Tokom karantinskog perioda, svi su postali kuvari.
Kako stojite sa kuvanjem?
A kako bi bez toga! Svi provode vreme u kuhinji. Na početku moj odnos sa kuhinjom nije bilo najbolji. Mislila sam da neću uspeti. Ali, pokazalo se da sam otkrila kuvara u meni, da je to negde spavalo u meni. Još uvek se nisam odlučila za jelo sa mojim potpisom, jer ga još uvek nisam toliko puna spremala.
Šta je tajna dugoročne veze?
Bilo da se radi o ljubavnim, ili o prijateljskim vezama, najvažnije je pokazati poštovanje jedno prema drugom.
Kako se odlučujete za nove projekte? Imate li neke savetnike?
Ja se odlučim na projekat ako mi donese neke promene i ukoliko zajedno sa njim mogu da napredujem, da budem bolja. Ponekad odlučim za minut, a ponekad može potrajati i nekoliko meseci. Sve zavisi od uspostavljanja veze koju ću stvoriti sa likom. Takođe je važan i tim sa kojim ću raditi, savetnici, ljudi koji će se pobrinuti za mene.
Koračaš uzlaznom putanjom ka karijeri. Znam da si naporno radila na tome.
Kakvi su vam planovi za narednih pet godina?
Ja zaista volim da radom. Ja sam osoba koja uči u pokretu, neprihvatljivo mi je da stojim mirno. Primetila sam da mi je nedostajao smeh na snimanjima I moj budući projekat u novoj sezoni mi se dopao. Pun je smeha.
Prošli ste kroz težak period tokom poslednjih nekoliko godina.
Šta vas je život naučio?
Želela bih mnogo toga da kažem, ali objasnići samo ovako: Veoma je važno ceniti.
Šta čitate u slobodno vreme? Šta je poslednje što si pogledala?
Još nism stigla da nešto pogledam, prijatelji mi svakodnevno nešto preporučuju. Nakon što sam pročitala Autsajdera, prebacila sam se na časopise i filmove. Postoje i mnogi animirani filmovi koje gledam.
Svoje društvene mreže vodite sami, iskrenošću i toplim stavom.
Kako je imati oko 13 miliona pretplatnika?
Društvene mreže koristim već duže vreme, tako se desilo. Prihvatam društvene medije kao kanal za komunikaciju sa društvenim svetom. Ono što me razlikuje od lažnih stranica jeste to što ne pokazujem iskrenost. Naravno, i ja sam se odmarala od društvenih mređa na svoj način tokom karaktinskog perioda, ali kasnije sam shvatila da to nije za mene. Zavisna sam od komunikacije na mrežama i zaista volim taj kontakt koji me povezuje sa ljudima.
Kako biste opisali svoj stil? Kojih se stvari nećeš odreći?
Volim da nosim basic i udobnu odeću. Osnovu mog garderobera čini džins, crni bodi i bele patike.
Nedavno ste postali partner Nocturne. Kako je došlo do te saradnje?
Ja sam pratila marku Nocturne i nosim njihovu odeću s ljubavlju. Bilo je tako uzbudljivo kada su mi ponudili sa sarađujem i snimili smo prvu reklamu. Oni posebno vode računa o svojim odevnim linijama, i to je bio naš sjajan početak zajedničke saradnje.
Kakva je žena Nocturne?
Nocturne žena, kao u našem reklamnom sloganu, kaže: “Ovo je moj život.” Ona zna šta želi, lepo i svedeno.
Prevod intervjua: svetserija.info
Photo: InStyle Turska