“Normal People”, adaptacija knjige irske autorke Sally Rooney, koja je premijerno izvedena 29. aprila, 2020. godine na Huluu, možda nije tako sjajna kao knjiga. Ali je jako dobra. A u datim okolnostima i trenutnom našem vremenu, to je verovatno najbolje. Lenny Abrahamson je režirao prvih šest epizoda, koje je sama autorka napisala zajedno sa Alice Birch, pre nego što je engleska rediteljka Hettie Macdonald preuzela poslednjih šest, koje su Birch i Mark O’Rowe napisali po scenariju. A između svega onoga što su stvorili prilično je lep prikaz romana, sa dva glavna lika Marianne i Connell, koje izvrsno glume Daisy Edgar-Jones i Paul Mescal.
Serija “Normal People” bavi se romantičnim nevoljama dvoje irskih tinejdžera, Marianne i Connell, dok se okupljaju i neprestano prekidaju tokom poslednje godine srednje škole i kroz četiri godine koledža. Marianne i Connell iskreno brinu jedni za druge: takođe se neizmerno povređuju. I serija i knjiga prvenstveno su zabrinuti kako se dinamika moći između njih menja i razvija sa njihovim odnosom.
Ovo je složena veza, Marianne je nepopularna i usamljena figura među vršnjacima, koji se prema njoj ponašaju surovo. S druge strane, Connell ima širok krug prijatelja, ali gaji sopstvenu nesigurnost. Svoju vezu kriju od ostalih, pa se ona sastoji uglavnom samo od tajnih sastanaka. Ali iako postoje sve neprijatnosti svake prve ljubavi, među njima postoji i intenzivna hemija, scene njihove najranije intime su nežno i osetljivo snimljene. I samo u uvodne dve epizode ima obilnih podsetnika na to kako je ta faza života ispunjena sa onoliko bola koliko i radosti, i Marianne i Connell su krhki i ispunjeni sumnjom u sebe dok pokušavaju da otkriju ko su i kako zajedno preduzeti njihove naredne korake. I ne možete da ih ne volite.
Connell je atletski građen, inteligentan dečko koji potiče iz relativno siromašne porodice. Iako serija naglašava ovo daleko manje od knjige, dobro razumemo kako njegova finansijska ograničenja igraju ključnu ulogu u njegovim izborima. Suprotno tome, Marianne dolazi iz bogate porodice, ali je izuzetno stidljiva. Što ih čini oboje veoma različitim. I dok, se par tragično raspada zbog nesporazuma, kada se kamera zadrži na njihovim lepim, mladim, suzama umrljanim licima, dok u pozadini svira tužna akustična muzika, cela serija se oseća u trenucima kao tinejdžerska sapunica. Međutim, ispostavlja se vrlo brzo, da je fantastično gledati ove dve odrasle osobe koje se pretvaraju da su tinejdžeri sa romantičnom dramom.
Sve je ovde fino skockano i svaki komad je na svom mestu. “Normal People” ima nekoliko tema koje obrađuje tokom serije, ali u osnovi je to jednostavno priča o tome da smo svi mi „normalni ljudi“. Uobičajeno je biti sramežljiv, biti ponekad povučen i praviti greške. U svetu u kojem su te stvari lako zaboravljene, “Normal People” poslužili su kao savršen podsetnik na lepotu normalnosti. Sally Rooney i koscenaristkinja Alice Birch dodaju toliko duboku priču da se veza između Connella i Marianne oseća kao karakter za sebe. Sa svojih 12 epizoda, čija je dužina trajanja samo oko 30 minuta, ne čini se kratkom, upravo zato što joj nije cilj učiniti previše. Vrti se oko centralne veze i ne gubi se u pomoćnim pričama.
Toliki deo knjige čine dva lika, a toliko ono što seriju čini sjajnom su upravo njena dva glavna glumca. Daisy Edgar-Jones, u svom brilijantnom nastupu, oživljava punu širinu svog karaktera, posebno kada prelaze iz škole na fakultet. Ali ne samo njihovi pojedinačni nastupi, sjaj njihovih zajedničkih nastupa podiže ovu seriju visoko prema gore. Količina poverenja koje imaju jedno u drugo, što se ogleda u tome koliko su međusobno prijatni i ranjivi, redefiniše reč „hemija“. Gledalac ne samo da svim srcem veruje u priču o svojim likovima na ekranu, već se za njih emocionalno veže. Rooney i Abrahamson su znali da treba da pronađu onu iskru između dva potencijalna glumca, i prošli su gust i detaljan postupak da bi postigli taj krajnji cilj. Iako je Paul Mescal ubačen relativno rano u proces, trajala su iscrpna 3-4 meseca potrage za pravom Marianne, koja će dati ono pravo seriji što se od nje traži. Mescal i Edgar-Jones, jasno pokazuju njihovu neprocenjivu hemiju. Ako bilo šta potvrđuje važnost dobrog kastinga za jednu izuzetnu emisiju, onda su to ove predstave.
Reditelji Abrahamson i Macdonald stvaraju osećaj za koji bismo mogli da posegnemo i dodirnemo, da smo unutar njihove intime. Ta bliskost nas tera da zaista brinemo o tim mladim ljudima i prepoznamo dubinu njihovog života. “Normal People” je najkompletnija ljubavna priča koja je izneta na ekran u poslednjih nekoliko godina. Lepota bioskopa dolazi iz njegove sposobnosti da ostavi trag, utiče i promeni pojedinca. “Normal People” ostavljaju upravo takav trag. Ako imate dovoljno sreće da imate mogućnost za gledanje ove serije, to je svakako vredno vašeg vremena.
Autor: Marko Jovanović
Photo: Promo