Kada je pre pet godina došao u Istanbul, sve mu je bilo nepoznato. Nije se zaustavio, radio je, unapređen je u glavne junake na ekranu. Skrenuo je pažnju na sebe svojim izgledom, ali i talentom. “Nisam dovoljno zgodan da zasenim svoju karijeru.” Sreli smo se sa Kubilajem Akaom, koji je rekao: “Obično mi kažu da imam đavolsku kosu”. Razgovarali smo o njegovoj priči, glumi, ljubavi za šta kaže: “kad se zaljubim, dajem sve od sebe”.
Upoznali smo se kada smo trebali da odradimo njegov prvi intervju 2016. godine, kada je došao u Istanbul. Rekao je da se seća tog vremena kao da je juče bilo, “tresao sam se kao prut”. Zaista je tako bilo. Kada smo se ovog puta susreli, ispred mene je bio mnogo sigurniji i opušteniji Kubilaj Aka. Nakon zauzetog i isplaniranog dana, započeli smo razgovor popivšu jutarnju filter kafu.
Kako je prošlo ovih pet godina od vašeg prvog dolaska u Istanbul?
Prve dve godine bile su provedene u učenju nečega, usavršavanju glumačkih veština i proučavanju različitih oblasti poput muzike. Stekao sam iskustvo.
Dok ste radili na aerodromu, iznenada su vas otkrili i život vam se promenio. Kakva je bila vaša priča?
Neočekivano. Studirao sam menadžmetn. Bio sam službenik na aerodromu u Bodrumu. Znao sam da zapravo ne mogu da radim kancelarijski posao. Moj san je bio gluma, ali razmišljao sam: “Završiću fakultet, pa ću pokušati”. Ponuda je stigla odmah. Bio sam neodlučan jer to uopšte nisam očekivao. Dan ili dva sedeo sam kod kuće i razmišljao: “Da li da pokušam ili ne? Video sam da nemam šta da izgubim. Hteo sam da pokušam.
Da li se sećate dana kada ste došli u Istanbul i odradili svoje prvo test snimanje? Kako ste se osećali?
Dobro ga se sećam. Trebao sam da snimam sa Halitom Ergenčom seriju “Moja domovina si ti”. Nikada u životu nisam toliko drhtao, ni od hladnoće, ni od uzbuđenja… Ja sam ga, naravno, zamišljao kao lik Sulejmana iz “Veličanstvenog stoleća”, pa sam se jako plašio. Prišao mi je, rekao: “Zdravo, ja sam Halit”, rukovali smo se i onda smo razgovarali. Bio sam veoma iznenađenj. Posepeno sam se navikavao na njegov lik u stvarnosti.
I vi ste izabrani za ulogu… Kako je prošlo sve nakon toga?
Vidiš, nisam ništa znao! Prvo je trebalo da naučim tehniku, prošao sam trening pred kamerom. Tada je nastupio prvi dan snimanja. Morao sam da kažem: “Dobro jutro, bako” u sceni, ali bio sam toliko uzbuđen da smo snimili 17 repriza. Naši direktori su bili vrlo strpljivi. Video sam da im je stalo do mene i potrudio sam se. Naterali su me da shvatim da što se više ušavršavam, to više mogu da se izrazim na različite načine. Nakon susreta sa njima, bolje sam razumeo koliko je vredno biti glumac.
Da li je bilo zastrašujuće napustiti porodicu i doći u Istanbul dok ste živeli mirnim životom u Mugli?
Da li ću uspeti? Razmišljao sam, “Hoću li moći to da uradim?” Postoje ljudi koji vam ne veruju, ne želite da ih rastužite. Bilo je vrlo zastrašujuće, ali je bilo i zabavno.
Za tako kratko vreme dobili ste glavnu ulogu na ekranu… Kako se osećate zbog toga?
Ni na jedan posao nisam gledao kao na “glavnu ulogu” ili “sporednu ulogu”. Za mene je bitna dubina uloge, a ne njena veličina glavna ili sporedna. Sada je lik Džem, kojeg igram u novoj TV seriji, poseban i kao napisan za mene. Jednostavno osećam da ovde više radim sa odgovornošću pošto igram glavnu ulogu.
Čemu vas je gluma naučila za ovih pet godina?
Spolja se čini da za slavu treba mnogo truda da biste postali poznati. Ali sve je tako prolazno… Zbog toga sam shvatio da moram da odustanem od ideje da “želim da postanem poznat”, zbog čega sam odlučio da sve vreme trošim na usavršavanje svoje glume.
Nova serija “Stakleni plafoni” počinju na programu Show TV-a. Serija je zaista bitna za svet žena, zar ne?
Da. Projekat za rešavanje izazova sa kojima se žene suočavaju u poslovnom svetu, poput uznemiravanja i diskriminacije. Počastvovan sam što radim na projektu koji naglašava da je svaka žena slobodna ličnost.
Pa, kakav je Džemov lik?
Njegov nadimak je Lord. Generalni direktor, koji zna kako se nositi sa ženama. On je usamljena osoba, ali s vremenom će se ostvariti i neće ostati ravnodušan prema Lejli. Videćemo kako muškarac može podržati žene, kao i kako muškarci mogu zaostajati za ženama.
Da li ste osetljivi na žene i ženska prava?
Da. Ne treba zaboraviti da i muškarci i žene imaju jednaka prava u ovom životu. Verujem da sve što muškarci mogu, žene mogu i bolje od muškaraca.
Može li TV serija ili film promeniti stvari?
Umetnost je ogledalo društva. Možemo podići svest o nečemu, možemo razmišljati, ali nažalost nemamo moć da nešto iskorenimo.
Ko je bio najmoćnija ženska figura u tvom životu?
Moja baka. Iz Turske je otišla u Nemačkku i tamo su dugo živeli i raditi sa dekom. Svakodnevno se vozikala na posao i vraćao biciklom, održavajući porodicu na okupu i terajući decu da istovremeno uče. Njena priča me je uvek impresionirala.
Da li je lepota zasenila tvoj talenat?
Nisam dovoljno lep da bih zasenio svoju karijeru. Možda mogu da stvorim odbojnost (smeh). Često mi kažu da imam đavolsku kosu. Mislim da lepota može biti i prednost i nedostatak u ovoj profesiji.
Kakve bi uloge voleo da igraš?
Ako igrate frajera, na vas se uvek gleda kao na frajera. Pored ovih mlađih uloga, voleo bih da glumim kukavicu, homoseksualca ili ludaka.
Da li si ženskaroš?
Nisam.
Da li flertuješ ili to ipak radi ona koja je s tobom?
Obično ona koja je sa mnom. Ja sam jako stidljiv.
Šta te obično privlači?
Ponekad se mogu zaljubiti u smeh neke osobe, a poneak i u njenu zrelost. Teško je to opisati. Ali od 25. godine počeo sam više da obraćam pažnju na razmišljanje.
Kakav si kad se zaljubiš?
Kad se zaljubim, dajem sve od sebe.
Da li si ikada izgubio ponos zbog ljubavi?
U ljubavi nema ponosa. Ako postoje strategije i taktike, onda to nije ljubav. Ljubav kao takva treba da bude nešto što doživljavate isključivo sa svojim osećanjima.
Da li si romantičan?
Čak i previše sam romantičan. Veoma sam emotivan. Možda ne bi trebao biti tako romantičan.
U kakvoj si porodici odrastao?
Rođen sam u srećnoj porodici. Moja majka je bila vlasnica prodavnice dečije obuće. Moj otac je radio kod vojske, sada radi u civilnoj avijaciji. Uvek smo bili, moglo bi se reći, prijatelji. Imam sestru, ona je ove godine upisala fakultet. Rođen sam u Istanbulu. Odrastao sam u stanu u Izmitu. Kada sam napunio 18 godina, moj otac mi je rekao: “Sad je ovde gužva, idemo u grad na plaži”. Smestili smo se u Bodrumu. Moji roditelji su mi bili prijatelji, a sada se trudim da budem prijatelj sa sestrom. Takođe se trudim da joj budem podrška i vetar u leđa, kao što su svojevremeno to meni bili majka i otac. Mi smo porodica koja se sluša i razume.
Da li ste mislili da ćete biti tolikko poznati kao dete?
Nisam iskreno razmišljao. Oduvek sam znao da želim da budem umetnik, ali nisam mogao da predvidim čemu konkretno idem. Kada sam imao 14 godina ili nešto više, počeo sam da govorim da želim jednog dana da budem glumac.
Koliko je to bila želja da budete poznati?
Nikada nisam želeo da budem slavan, želeo sam samo da budem glumac. Oduvek sam bio neko ko ne voli mnogo gužvu.
Da li je slava nešto loše?
Ne. Samo treba da naučite kako da se nosite s tim. Zbog toga mnogi glumci moraju da dožive sindrom “groznica poznatih”. Kada to prođe, sve postaje bolje i sve dolazi na svoje mesto.
Slava je sa sobom donela i tabloide. Da li je bilo teško?
Tabloidna strana ovog posla mi se nikada nije sviđala. Naravno da poštujem rad ljudi. Ne želim da ovaj deo bude pogrešno shvaćen. Da, moramo priznati, ali uvek sam mislio da mi je život poseban. Odgovor koji nenamerno date može vam naštetiti. Bilo je trenutaka kada sam morao da se zatvorim. Prešao sam u izolovani život i počeo da se osećam bolje u sredinama u kojima sam mogao da se izrazim na ovaj način.
Šta je bila najviše neshvaćena tema u ovom procesu?
Ljudi žele da vide lika koji prikazujete na ekranu u stvarnost. Jer je lik tamo uvek dobar, iskren… Jer sam do sada igrao dobre i moralne uloge. Ali, mi ćemo u svom normalnom životu praviti greške i greške. Ne možemo naučiti lekciju ako nešto ne iskusimo i ne pogrešimo. Iz tog razloga mislim da ljudi uglavnom prelaze svoje granice u pitanjima koja za mene ne bi trebalo da budu previše.
Pa, dolazi li slava sa nepristojnim ponudama?
Hakane, nećeš moći da me prikažeš kao seksualnog objekta.
“Volim da kuvam, jedem i pripremam za druge. Dobar sam u kuhinji. Spremam sva jela koja se setim. Zapravo to potiče od porodice. Moj deda je imao restoran. I moj otac je bio vrlo radoznao. Moj najveći san je napraviti kuyu kebab.”
KRATKA PITANJA
Film koji je ostavio najveći utisak?
– “Čudo u ćeliji sedam”
Najveći film svih vremena?
– “Tata” serija.
TV emisija koju pratite?
– “Liga pravde”
Muzika koju slušate?
– Ezhel
Omiljena hrana?
– Sva jela od mesa
Grad iz snova?
– Amsterdam
Prevod intervju za Hurriyet: svetserija.info
Photo: Promo