18. marta brazilska glumica Džovana Antoneli napunila je 45. Do nedavno je planirala da se povuče i prestane da se bavi glumom i biznisom. Ali, s obzirom da je u oba ova posla i dalje veoma uspešna, odlučila je da odloži penzionisanje za oko 5 godina, što znači da ćemo je i dalje gledati na TV ekranima.
Već 8. marta glumica se pojavila u mini seriji “Evine kćeri” u režiji njenog supruga Leonarda Nogueire (serija će premijerno biti prikazana na streaming platformi Globoplay), a u julu će gledaoci Globo-a imati još jednu premijeru, telenovelu Maria Vilsona, “Što više života, to bolje”, koja se sada snima u punom jeku.
PROČITAJTE: Hande Erčel: Verujem u snagu ljubavi
U ovoj noveli, koja će zameniti romantičnu komediju Danijela Ortiza, Džovana igra ulogu Paule Ferari, vlasnice kozmetičke kompanije čiju je firmu pogodila finansijska kriza. Srećom, u stvarnom životu Džovana je izbegla takvu sudbinu: prema rečima glumice, uprkos pandemiji, njen posao u poslednje vreme cveta. Džovana, koja je između ostalog, i majka troje dece: desetogodišnjih blizanaca Sofije i Antonije, rođenih u trenutnom braku sa Leondardom Nogueirom, i 16-godišnjeg sina Pjetra (plod veze glumice sa Murilom Benisio), poput mantre, ponavlja svoju “formulu za uspeh”, koja je sadržana u frazi: “Izobilje dolazi u moj život na neverovatan i divan način.”
Serija “Evine kćeri”, u kojoj igrate ulogu Livije, veoma je ženstvena priča, zar ne? Nije uzalud njena premijera bila na Međunarodnom danu žena.
– Za mene učešće u ovoj seriji nije samo radost, već i pravi poklon sudbine. U njemu razgovaramo sa publikom o ženskoj solidarnosti, velikodušnosti i darežljivosti. Na kraju krajeva, likovi naše serije na ovaj ili onaj način pronalaze ne samo zajednički jezik, već i način da pomognu jedni drugima. Zapravo, u seriji nisu tri heroine, već četiri, Četvrta je ćerka moje junakinje Livije, koju glumi Debora Osorio. Ona je mlada buntovnica, feministkinja koja o svemu ima svoje mišljenje.
Na setu “Evine kćeri” ponovo ste se sreli sa kolegama iz novele “Pravila igre”, Renata Sora i Vanesa Đakomo. Recite nam, da li se vaš odnos sa njima postao još bliži nakon ove nove saradnje?
– Renata je moj idol! Ona je predivna, soofisticirana glumica. Ja obično kažem da ne volim da igram u rimejcima kratkih novela i mislim da bi jednom ispričane priče trebalo ostati u afektivnom sećanju gledalaca onako kako su nekada snimane, ali ako bih imala priliku da odaberem ulogu u rimejku kratke priče, više bih volela ulogu Eleninije Rojtman, vrlo ikoničnu ulogu koju je Renata imala u noveli “Sve je dozvoljeno” iz 1988. godine. Možete li sada da zamislite kako mi je bilo da radim sa onim koga smatram svojim idolom? Obuzeo me je ogroman talas emocija. Vanesa je moja bliska prijateljica. Volim je, veoma je talentovana. Snimajući “Pravila igre” pomagali smo jedni drugima, savetovali i razmenjivali iskustva. Rad na seriji “Evine kćeri” završili ssmo u januaru prošle godine, uoči pandemije. Mi smo, moglo bi se reći, hodali ivicom.
Recite nam nešto o Liviji, junakinji koju igrate u “Evinim kćerkama”. Kako je vidite?
– Ona je ona vrsta žene koja voli da ima kontrolu. Livija je profesionalno veoma uspešna: ona je psiholog koja se bavi pitanjima međuljudskih odnosa, ali je i ona, gotovo bolno vezana za svog supruga Klebera, čiju ulogu igra Dan Stulbah. Njeni roditelji su u braku 50 godina, a ona idealizuje njihovu ljubav, izmišljajući za sebe sliku idealno lepe porodice koja postoji samo u njenoj mašti. Ali jednog dana, peskoviti zamkovi koje je sagradila raspadaju se i Livija se mora promeniti. Ona se transformiše, obnavaljući sebe, sastavljajući se deo po deo. Mislim da je sjajno što o tome možemo razgovarati sa gledaocima, izražavajući ideju koja stoji iza serije modernim jezikom. Sviđa mi se! To je baš kul!
Da li i sami ličite na Liviju? Je l’ ste i vi hiroviti?
– Iako prema horoskopu nisam Devica, već Riba, imam i preteranu disciplinu svojstvene znaku Device. Uvek sam se strogo držala rasporeda, organizaciju rada, volela sam da držim sve pod kontrolom i isto zahtevala od drugih, ali na kraju sam se skoro opekla. I onda sam shvatila da moram nekako da usporim korak i počela da tražim spas u meditaciji. Nemoguće je stalno držati situaciju pod kontrolom, na kraju će život sve odlučiti umesto nas. Ono što bi trebalo da se desi, desiće se na ovaj ili onaj način. Shvatila sam da svako od nas ima svoj tempo života, a da biste živeli u harmoniji sa drugima, morate poštovati njihovo vreme i lični prostor.
Možda i vi poput Livije idete na seanse psihoanalize? Šta vam pomaže da se tako dobro nosite sa napadima teskobe i panike koje ima svako od nas?
– Ne, nikada nisam posetila psihoanalitičara, ali imam prijatelje kojima često kažem: “Momci, toliko smo dobri u međusobnom ukazivanju na nedostatke da svakako moramo zajedno da ostarimo”. Vidite, drugi ljudi nas mogu usmeriti u pravom smeru, ali da bismo krenuli novim putem, pre svega moramo želeti da promenimo sebe. Uvek podržavam promene. Zahvaljujuči meditaciji, prvo sam naučila kako je zadovoljstvo živeti jedan dan bez brige o tome šta će biti sutra, ali iako ni sama nisam nikada pribegavala psihoanalizi, mislim da je ovo super stvar.
Dakle, bolje je da sa vama ne razgovaramo o porodičnoj terapiji i psihoanalizi za parove, zar ne?
– Zašto, uopšte nisam protiv, ali Leo i ja živimo odlično i srećno. Zajedno smo već 12 godina i za to vreme uspeli smo da duboko proučimo karaktere jedan kod drugog. Čovek mora znati da ceni sve što život nudi. Pogotovo ako imate priču za ispričati i ljubav vas ujedinjuje.
Vaš suprug je umetnički direktor serije u kojoj igrate jednu od glavnih likova. Ko od vas preuzima režiserske dužnosti u svakodnevnom životu?
– Stalno menjamo uloge, nekad ga zamolim da mi pomogne, a nekad je i sam već potreban mojoj pomoći. Tokom pandemije, kada su čak i roditeljski sastanci prelazili na online, na primer, uštedeli smo vreme koje bimo mogli provesti u gužvi na putu do škole u kojima naša deca idu.
Ovo nije prvi put da vi i vaš suprug radite zajedno. Recite mi, da li vam je godinama postalo lakše ili teže raditi pod njegovim nadzorom?
– Ovo je treći put da radimo zajedno sa Leom, a za mene je rad sa njim pravi poklon. Tretira me kao glumicu sa velikim poštovanjem, a ja njega kao reditelja. Na setu se uvek konsultujemo, međusobno razmenjujemo različite ideje. On je veoma talentovana osoba. Znam da sam pristrasna, ali verujte mi na reč, naša serija “Evine kćeri” je besprekorna i prelepa. Pored toga, drago mi je što su se, zahvaljujući ovoj seriji, napokon poklopili moji planovi rada sa suprugom – godinama nismo mogli da nađemo slobodnu nedelju za opuštanje sa porodicom. Čim sam završila snimanje, počeo je da on radi, i obrnuto. Tako da je prilika da se opustim sa mužem i decom pravi odmor za mene.
Recite nam nešto o ženama iz vaše porodice, o iskustvu koje se prenosi s kolena na koleno. KO je najstarija žena u vašoj porodici?
– Kada sam bila mala, naša porodica je živela veoma loše, roditelji su morali da rade naporno da bi nahranili brata i mene, pa smo ih retko mogli naći kod kuće, a o nama su se brinule naša baka i prabaka. Oboje su bili katolici i pomagale su jedni drugima. Moja prabaka, Marieta, bila je iz Minas Žerais, a njena ćerka Izabela, moja baka, sećam je se kao vrlo strage i pravične žene.Upravo su te stroge žene čuvale mog brata i mene u čvrstim okvirima koji su na kraju oblikovali moj karakter. Zahvaljujući njima, danas sam postala ono što danas vidite u meni. Moj brat i ja smo počeli da radimo vrlo rano – ja sam počela da radim od 13-te godine, a on od 15-te, i u tom dobu je radio kao DJ po zabavama. Kada sam napunila 16, počela sam da donosim novac porodici i mogla sam da platim školovanje. I sve to zahvaljujući životnim lekcijama koje su mi dale moja prabaka, baka i majka. Moja majka se zove Sueli, sada ima 80 godina.
Da li je i vaša majka koristila konzervativne metode roditeljstva?
– Ne, mama i tata su bili otvoreniji i slobodno su sa nama razgovarali o svemu. Ali bake su se zaista pridržavale starih tradicija u pitanjima obrazovanja. Mama je više volela da uđe u dijalog sa mnom i razmišljala je slobodnije.
A otac?
– On je bio za mene primer hrabrosti, uzor osobe koja zna kako da za sebe izbori. Nas osmoro smo živeli u malom stanu, koji je bio pod hipotekom, a imali smo i psa. Moji roditelji su bili iz Tižuki i gražu, i jednom su se odvažili da kupe stan u skupoj južnoj zoni grada, u Lemi, gde sam se i rodila. Šalili su se na račun toga, da će taj stan plaćati do groba. Moj otac je bio operski pevač, a majka plesačica. Tata je pevao operske arije na nemačkom, učestvovao je u mjuziklima “Evita” i “Zdravo, Doli”. Moj brat Leo, koji sada ima 50 godina, proveo je naše detinjstvo na stepenicama opšinskog pozorišta, a ponekad je i zaspao slušajući oca kako peva. Tako da mi je želja za umetnošću, moglo bi se reći, u krvi.
Recite nam, smatrate li se čudakinjom, imate li neke neobičnosti?
– Znate, rekla bih da sve svoje neobičnosti čuvam unutra. Sve moje takozvane ekscentričnosti ili gluposti su prilično naivne. Ako moja deca nauče bar polovinu onoga što sam ja naučila, to će već biti dobro. Na kraju krajeva, tada će postati sjajni ljudi snažnog karaktera. Naravno, svako od njih će napraviti svoj izbor, neću im ništa nametati, jer ne volim da se meša. Možda ću im ponuditi neke opcije, ali konačni izbor će ostati kod njih. Ja sam za otvoreni dijalog. I sama sam odrasla oslobođena predrasuda, nemam snobizam, ne delim ljude i sigurna sam da imam divnu decu. Oni su među onima kojima je stalo do svojih komšija, koji, pre svega, ne misle o sebi, već o dobrobiti drugih. Ponekad zaborave na sopstvene potrebe kako bi pomogli drugima. Nekada su se sve ove osobine vaspitavale u meni, a sada pokušavam da prenesem ove moralne vrednosti deci. Muž mi pomaže u tome. Odličan je prijatelj na koga se možete osloniti.
Recite nam nešto o vaspitanju vašeg najstarijeg sina Pjetra, koji je rođen iz veze sa Murilom Benicio. Da li ste ga odgajali u duhu feminizma?
– Moj Pjetro je pravi romantičar: ljubazan, predusetljiv, neko ko voli ljude. U šali mu kažem: “Sine, ti nisi momak, već san!” On je neko ko pamti sve važne datume, voli da priređuje iznenađenja i kupuje poklone. Štaviše, nisam ga naučila ovome, on je uvek bio takav, džentlmenstvo mu je u krvi. Šokirana sam njegovom velikodušnošću i darežljivošću, zapanjena sam pogledom ljubavi kojim gleda u ljude i svet oko sebe.
Šta je sa tvojim ćerkama? Antonia i Sofia verovatno imaju više slobode nego što ste vi imali u njihovim godinama?
– Bake su me ograničavale, a majka mi je, zauzvrat, davala više slobode. Moje ćerke žive potpuno drugačije. Osećaju se slobodno u svakom smislu te reči. Ali u isto vreme, budući da su u prelaznom dobu, trude se da ne žure i poštuju lične granice. Možda je ovo glavna stvar koju sam naučila poslednjih godina.
Da li znaju značenje izraza “ženska solidarnost”?
– Mislim da razumeju značenje ovog termina, ali ne doslovno, već intuitivno, jer pokazuju solidarnost u svakodnevnom životu.
Verovatno je prerano za postavljanje takvog pitanja, ali ipak: da li maštate o unucima?
– Pre rađanja dece, puno sam razmišljala, jer je ovo presudan korak, koji zahteva i finansijske troškove. Već sam rekla da sam žena na svome. Ekonomična sam, trudim se da ne obavljam spontane kupovine, razmišljajući, pre svega o plaćanju računa za obrazovanje dece, uštedi struje i vode. Trudimo se da živimo onako kako mislimo da svi treba da žive. Mislim da sve ima svoje vreme, i pre nego što daš život novoj osobi, moraš da budeš vrlo siguran u svoju odluku i tada nije toliko bitno da li se ovo dete rodilo prirodno ili drugačije, da li će imati oba roditelje ili samo jednog. Sada su moja deca moja glavna odgovornost. Svojevremeno sam vrlo ozbiljno pristupila pitanju rađanja. Razmislila sam, isplanirala. Odluku da postanem majka ne mogu nazvati sebičnom, jer me je pre svega motivisala ljubav. Zaista želim jednog dana da postanem baka, jer svoju ljubav mogu da prenesem na decu svoje dece i da se brinem o njima. Međutim, verujem da će proći dosta vremena pre nego što će moja deca i sama postati roditelji.
Možda biste voleli da postanete mama po četvrti put?
– Rado bih rodila deset, da naš svet nije tako nestabilan. Ova nestabilnost me veoma brine. Na našoj ludoj planeti već postoje troje dece za koje sam ja odgovorna i ovo mi je sasvim dovoljno. Kupila sam psa, pa sam odna uzela još nekola psa iz azila. Imaju neobične nadimke – Sreća, Izobilje, Prosperitet i Dolar. Na mom posedu postoji krava po imenu Džovaka (igra reči, “Džo” je skraćeno od Džovana, a “vaka” je krava na portugalskom), koja je rodila tele po imenu Fortuna, i takođe imam i bika po imenu Joi! Sada sam okružena pozitivnom energijom i to veoma deluje na mene.
Šta podrazumevate pod pojmom slobode? Da li vam je teško da odbijete nekoga govoreći “ne”?
– Sloboda… pa, jednostavno je. Svaki dan je ispunjen slobodom: kada se probudim, kada gledam zalazak sunca, kada kupujem i kada plaćam račune, kada radim ono šta želim, kada svoje mišljenje iznosim neustrašivo, bez straha od pogrešnog tumačenja – u svim tim situacijama. Osećam se slobodno. A najbolji dokaz moje zrelosti bila je sposobnost da kažem ne. Volim to! Iako moram priznati, bilo je teško naučiti. Čitav život pokušavam da udovoljim drugima na svoj račun. Ali jednom sam sebi rekla, dosta je! Da, želim da se svidim drugima, ali samo dok mi ta želja ne šteti. Dakle, sada kada nekome kažem ne, osećam olakšanje, jer ponekad ne, ne izgovoreno drugome, zapravo znači da sam rekla sama sebi. Ponekad je potrebno reći ne.
18. marta napunićete 45 godina. Šta se promenilo u vašem karakteru i životu nakon četrdesete? Šta će se još promeniti pre nego što napuniš 50?
– Znate, razmišljala sam o penziji sa 45 godina. Ne bih predugo živela svoj sadašnji ludi ritam života i mogla bih se povući za par dana. Ali onda sam pomislila da ću; s obzirom da se sada moja karijera razvija toliko brzo, verovatno sačekati još pet godina. Još uvek je rano za penziju, jer širim posao. Moja strast prema glumi ostaje ista i pričinjava mi veliko zadovoljstvo, ali za pet godina ću biti gotova sa svim ovim.
Hoćete da kažete da ćete i okončati glumačku karijeru?
– Da, uključujući i nju.
Šta ćeš uraditi?
– Za sada ništa. Sve će ići svojim tokom života, puštajući da me ovaj tok nosi sam sa sobom. Uživajte u svakom danu kao da je poslednji. Mnogo sam razmišljala o ovome u proteklih deset godina. Ako me pitaju: “Da li želite da živite u inostranstvu?” Ja ću odgovoriti: “Ne znam!” “Da li želite da se bavite manekenstvom ili grnčarijom?” – “Možda.” Da li želite da idete na časove pevanja?” – “Ne znam”. Ili naučiti da sviraš gitaru?” – “Ne znam”. Ne znam! Ali želim da pronađem novu svrhu u životu. Zašto da radimo samo nešto određeno? Ja sam svestrana osoba i želim da nastavim da radim najrazličitije stvari, kakve god one bile.
Vaši pretplatnici, prateći vaše objave na Instagramu, videli su vaše fotografije u bikiniju bez filtera i šminke. Da li ste uvek bili toliko samopouzdani ili ste nedavno stekli ovaj kvalitet?
– Ma, stvarno objavljujem takve fotografije! Mene čak i zbog toga grde moji agenti. Nije me briga, momci! Ja sam ono što jesam, sa ili bez šmink! Mogu da podelim fotografiju prelepog zalaska sunca ili da popijem pivo i ispričam o tome. Ovo sam ja, od detinjstva. Nisam džaba krenula da radim sa 13, zar ne? Čak i da sam nesigurna, niko ne bi znao to! To moje samopouzdanje je bilo u meni oduvek. Nikada nisam patila zbog toga što možda moje telo ili lice ne ispinjavaju standarde lepote.
Šta je sa plastičnom hirurgijom? Jeste li ih imali?
– Ovo je vrlo lično pitanje! Neka ostane na tome. Ili možda da kažem imena lekara koje posećujem? (smeh). Sve su to sitnice. Vremenom svi ispravljamo nešto u sebi ili na sebi. Super je to što ne radimo zbog nekog drugog, već isključivo zbog sebe. Ako odlučim da promenim boju kose, zalepim veštačke trepavice, promenim manikir odrešenog oblika… Onda ću to učiniti samo zato što to i sama želim! Ako sam zadovoljna sobom i osećam se dobro, to odmah upada u oči.
Globo reprizira novelu Manuela Karlosa, “Porodične veze”, u kojoj ste dobili ulogu Kapitu, koja je postala svetla uloga u vašoj karijeri. Ovu ulogu ste igrali tačno pre 20 godina. Recite nam, da li i sami gledate ovu novelu?
– Ne, ne mogu da gledam reprizu “Porodičnih veza”, jer sam od novembra zauzeta snimanjem nove novele Maura Vilsona, “Što više od života, to bolje”. Ritam snimanja je veoma napet, a sigurnosni protokol koji se pridržavamo tokom rada zahteva strogo poštovnaje. Istovremeno već mogu da kažem da je ova novela jedna od najradosnijih i najsmešnijih priča u kojima sam učestvovala. Što se tiče “Porodičnih veza” dobijam brojne kritike gledalaca koji sada gledaju ovu novelu i pišu mi komentare na društvenim mrežama. Vidim kakav burni odgovor ova priča i dalje izaziva kod publike. Volim da kažem da dobre novele nikad ne stare. Manuel Karlos je scenarista novele koji je oduvek bio poznat po svojoj sposobnosti da piše dobre priče. Mnogi gledaoci su se poistovetili sa mojom heroinom Kapitu, koja je veoma volela svog sina i bila je beskrajno posvećena roditeljima, koje su glumili izvrsni glumci – Valdarez de Baros i Leonardo Vilar. Od Kapitu sam naučila šta je izdržljivost, snaga, ljubav prema porodici. Bez obzira na etiketu koju je društvo stavilo na nju (devojka sa ulice), ona je bila prava, puna ljubavi. Bila je prelepo čista.
Ta 25-godišnja devojka se veoma razlikuje od sadašnje 45-godišnjakinje?
– Puno. Čini mi se da se više ne sećam šta je bila, ta devojka. Da se mogu vratiti u prošlost, definitivno se ne bih vratila u svojih 25. Možda bih se i pre 10 godina vratila, ali… Nikada nisam osećala nostalgiju za prošlošću.
Počeli ste da snimate novelu “Što više u životu, to bolje” u novembru. Početkom decembra vam je dijagnostikovan koronavirus i hitno ste suspendovani sa snimanja. Da li mislite da ste se na poslu zarazili?
– Teško. Najverovanije sam se zarazila u školi u kojoj uče moja deca. Oni su tada pohađali časove dva puta nedeljno. Međutim, nemoguće je tačno znati gde se to dogodilo. Bolest je u mom slučaju bila asimptomatska, nisam osećala ništa. Provela sam čitav period prinudnog karantina sa usisivačem u rukama jer nisam mogla mirno da sedim. Stalno sam čistila sobu u kojoj sam se samoizolovala tako da ne zarazim nikoga iz moje porodice. Srećom, niko se od mojih ukućana nije zarazio.
Junakinja koju igrate, Paula Ferari, preduzetnica u kozmetičkoj kompaniji koja se bori da se izbori sa ekonomskom krizom. U stvarnom životi i vi ste poslovna žena: pod vašim imenom proizvode se parfemi, lakovi za nokte i nakit od bižuteriji. Da li je pandemija uticala na vaše poslovanje?
– Ja posedujem mrežu salona lepote za lasersku epilaciju, čiji su ogranci svuda širom Brazila. Ukupno, do kraja 2021. godine ova mreža će imati 115 filijala. Pre sedam godina počela sam sa jednim salonom. Pored toga, proizvodim parfeme i toaletne vode. Jedna od prodavnica parfema i toaletnih voda pod mojim brendom nalazi se u mestu Žekuti. Takođe, ove godine se navršava deset godina otkako sarađujem sa Rommanelom. Prošle godine, uprkos pandemiji, dobit od mojih salona za lasersku epilaciju bila je 147%. Moja tim i ja smo se potrudili da osiguramo da naš posao ne oseti pad, borili smo se protiv svih okolnosti, veslali protiv plime. I kao rezultat, ne samo da nismo propali, već smo ostali u plusu. Zbog činjenice da sam vrlo štedljiva i ekonomična, nisam imala ličnih finansijskih problema, pa sam i sa tim imala sreće.
Prema zapletu novele “Što više od života, to bolje”, njene četiri glavne junakinje, uključujući Paulu, koju igrati, stradaju u aviosku nesreću i umiri. Ali sama smrt odlučuje da svakom od njih da drugu priliku. Da li vas tema smrti plaši?
– Jako poštujem tu temu. Teško je, ceo život, gradeći ljubav i akumulirajući je, odjednom ostavljam sve iza sebe. Nemam vezanost za materijalne vrednosti, ali veze među ljudima su mi veoma drage. Ali uopšte se ne plašim letenja avionom i tokom leta se osećam odlično – već znam da nemam kontrolu ni nad čim!
Zamislite da biste posle smrti imali priliku da oživite, baš kao što se to desilo vašoj heroini u noveli. Kako biste iskoristili tu šansu?
– Živela bih potpuno isto kao i sada. Volim da se ujutru budim, gledam sunce, uživam na plaži. Pogled na nebo, koje je plavo, pa oblačno sivo, izaziva osećaj zahvalnosti u mojoj duši. Volim i kišu i sunčano vreme. Nisam religiozna, ali umem da verujem. A vera, kao što znate, može da pomera planine.
Prevod intervju za Canal Extra: svetserija.info
Photo: Canal Extra, mart 2021.