Ime mu je za kratko vreme bilo zapisano među vodećim glumcima. U središte pažnje postao je zbog svoje lepote, ali i talenta. Iako mu se sviđa što se čini da se oseća dobro, baš kao i svi ostali, i on smatra da je samo “vizuelna pohvala” privremena.Uživa da mirno živi svoj život, kaže: “Čitanje je 50% mog života”. Izjavio je da je dobar ljubavnik kada su veze u pitanju. Razgovarali smo sa Alpom Navruzom o njegovoj priči, novom projektu i ljubavi.
Već neko vreme je u Izmiru, u mesto Sigadžik na snimanju serije “Ostrvska bajka”. Kada se set završio i povukao u svoju sobu, imamo priliku da ćaskamo. Diplomirao je na Tehničkom univerzitetu Jildiz, odsek za turski jezik i književnost. Puno čita i piše. Uprkos svoj svojoj popularnosti, vrlo je smiren i staložen. Dobrodošli u svet Alpa Navruza.
Uprkos svoj svojoj popularnosti, izgledate kao vrlo smiren i staložen čovek. Jesi li zaista takav?
Da, oni koji me znaju, a znate me i vi, jedna od stvari zbog kojih se žalite je ta. Ovakav sam od malena. Verovatno jarac ima uticaj. Introvertna sam osoba koja voli da živi u svetu mašte, a ne u spoljnom svetu. I ne žalim se zbog toga. Biti sa knjigama i gledati filmove može me učiniti srećnijim od izlaska noću na nekoj zabavi. Ovo staloženo ponašanje me uvek tera da razmišljam o sledećem koraku i ponašam se racionalno.
Lik Pojraza kojeg igrate u seriji “Ostrvska bajka” ljudima je dalek tip. Da li je sličan tebi?
Pojraz ima zatvorenu stranu ličnosti. Ja imam zid dok ne upoznam osobu ispred sebe. Zidovi Pojraza su malo tvrđi od mojih, zbog prošlosit. Ali ta zatvorena, mirna i načitana strana je poput mene.
Šta lomi ovaj smireni stav?
Puno je stvari koje bi me naljutile, poput nepravednosti. Zatim nedisciplina, neodgovornost… Ne ljutim se lako, ali smirenost ima zastrašujuću stranu. Prosto, imam prag toleracije.
Zar nemaš nikakve ludosti?
Moja generacija ih ima. Ne mogu da radim stvari poput bandži džampinga. Imam akrofobiju. Na primer, proveo sam dve sezone u Kapadokiji, ali nikada nisam bio na balonu. Takođe ne volim rizični i nerazumni adrenalin. Ono što bih nazvao ludilom za sebe, na primer, naučio sam da skijam prošle godine. Uprkos opasnosti sa slomim nogu, pustio sam se, nije me bilo briga u tom trenutku.
Prošlo je pet godina od prve serije “Ljubav ne razume reči”. Šta se promenio za vas u ovom periodu?
Kada sam dobio glavnu ulogu, počeo sam da osećam veliku odgovornost i pritisak. Kako sam sticao iskustvo, naučio sam da ovo pretvorim u pozitivan smer. Povećava se vaše samopouzdanje, želite da radite više i prihvatate posao. To su za mene bile dobre strane.
Na Instragramu imate više od 3 miliona pratialca. Osećate li teret slave?
Volim pažnju kao i svi drugi. Samo ekstremne reakcije i pokreti mogu me poremetiti. Inače, ne bežim od ljudi, ne odbijam one koji žele da se fotografišu. Usrećivanje ljudi raduje i mene. Uvek sam na oprezu.
Jeste li otvoreni za fizičke promene u glumi? Ili vam je izgled bitan?
Voleo bih da se ponašam shodno liku. Ne bojim se promena kada je u pitanju dobra karakterna uloge; udebljati se ili smršati, radim sve što je potrebno.
Gde započinje vaša priča?
Rođen sam u Istanbulu. Imam sestru i brata. Roditelji su u penziji.
Diplomirali ste na turskom jeziku i književnosti Tehničkog univerziteta Jildiz. Master studije se nastavljaju. Da li vas je uvek zanimalo čitanje?
Da, čitanje je 50% mog života. Pišem poeziju i kratke priče. Pokušavam da napisem scenario.
Pa, kako je gluma upala u igru?
To je bio moj san, ali želeo sam da steknem diplomu iz oblasti pisanja. Vidim da sam doneo pravu odluku. Imao sam veliki utican ja dikciju. Naročito u novijim radovima, jezik scenarija vrlo je blizak jeziku knjiga. Neko ko analizira romen, analizira i scenario.
U seriji ima puno scena u toplesu. Da li ste radili na izgledu?
Moj prethodni posao bio je u Kapadoiji, tamo je hrana odlična. Imao sam 94 kilograma. Nakon prihvatanja ovog posla, počeo sam da se bavim sportom i dijetom. Izgubio sam 9 kilograma. Nastavljam da vežbam.
Da li se osećate posramljeno tokom ovih scena?
Na početku sam bio zabrinut. Pitao sam se da li i daljem imam višak kilograma, da li moje telo izgleda dobro. Shvatio sam da je to dobro išlo jer su reakcije dolazile od ljudi. Moj lik takođe voli sport, živi na ostrvu, normalno se oblači. Budući da je i vreme pogodno, nosim samo pantalone da ne bih izašao iz karaktera između setova.
Da li si romantičan tip?
Uopšte nisam romantičan.
Kakav si kad voliš?
Osobu koju volim stavljam u središte svog života i provodim više vremena s njom. Pokušavam da je usrećim.
Jesi li zaljubljen sada?
Ne, nisam u vezi. Zaljubljen sam u samoću.
Kako se to radi?
Došao sam u Izmir. Nakon dolaska ovde, prešao sam u režim usamljenosti. Čitam više knjiga i usavršavam se. Razmišljam. Moj unutrašnji glas je trenutno mnogo glasniji od mog spoljašnjeg glasa. Pokušavam da pišem. Zbog toga mi samoća trenutno jako prija.
Kakav je život u Sigadžiku?
Mi smo trenutno u hotelu, ali odlazim kući. Ako budem imao sreće, mogu ovde da kupim kuću i boravim ovde kad god imam priliku. S tri strane je mesto okruženo morem. To je kao grad Češme. Svi se poznaju, imaju tradicionalnu kulturu. Već sam uspostavio sa svima kontakt. Dve nedelje nisam bio na odsustvu u Istanbulu.
Kako provodiš dan kada ne snimaš?
Juče nije bilo seta. Uzeo sam knjigu i otišao na plažu. Otplovio sam malo na more, slušao muziku. Uživao sam u samoći. Ovde sam sreo stolara. Želeo sam da radim iz hobija. Osim toga, čitam scenario i analiziram. Pored toga, volim istraživanje prirode i gledanje filmova.
Šta vas je privuklo novoj seriji “Ostrvska bajka”?
Pročitao sam mnoga dela koja se nalaze ili će biti na ekranu ovog leta. Ništa me nije toliko privlačilo kao ova priča. Moj omiljeni grad je Izmir i bio sam srećan što se priča odigrava ovde. Takođe sam imao predrasude prema letnjim projektima. Imamo taj kliše bogati-siromašni. U ovom scenariju ga nema.
Da li verujete u bajke?
Nekada sam puno verovao kao dete, sada delimično. Klasika, bio sam jedan od onih koji su voleli Robin Hunda i Petra Pana u tim godinama.
Šta mislite o industriji kojom se bavite? Kao neko ko je već dugo na ekranu, kako trenutno ocenjujete dizi svet?
Digitalno poslovanje se povećalo, dok je televizijsko zaostalo. Bioskopi ne napreduju jer su već dugo zatvoreni. Pozitivna strana je što smo tehnički napredovali. S negativne strane, priče se ponavljaju i na digitalnim platformama i na televiziji. Dešava se da gledamo isti scenario, ali su glumci različiti. Želim originalna dela. Rade se adaptacije, razumeo bih da su adaptirani stari crno-beli filmovi, ali dolaze nam adaptacije strane serije snimljene pre nekoliko meseci. Sada moramo da proizvodimo više.
Kako mislite da izađemo iz ovog začaranog ciklusa?
Sa više obuke u oblasti pisanja scenarija. Mislim da je potrebno naći kvalifikovane scenariste, dati im slobode i podstaći ih.
Prevod intervjua za Hurriyet: svetserija.info
Photo: Promo, Hurriyet, Instagram