Svaki korak koji napravi, svaka fotografija koju podeli, odmah postaje dnevni red društvenih medija. Njegova slava je izašla van granica njegove zemlje; ima obožavatelje u Španiji i Latinskoj Americi. Sastali smo se sa Akinom Akinozuom i razgovarali o njegovim avanturama, ljubavima, neistraženim događajima u njegovom žviotu, od njegovog obrazovanja i studija matematike na Berkliju do glume: “Pohvale su jednako opasne kao i kritika. Možda to malo leži u osnovi moje odvojene pozicije. Ne definišem sebe na osnovu spoljnih komentara”.
Njegovo ime često možete videti na Twiter trend listi. On je uvek na dnevnom redu, ali ne daje često intervjue publikacijama. Stoga mi je bilo veoma interesantno da saznam o njemu. Konačno smo se upoznali u sklopu njegovog rada na seriji “Igra moje sudbine”. Ima oštre i grube konture lica, što mu daje “kul” look i malo grubosti. Međutim, u trenutku kada se nasmeje, vidite da je ispred vas veoma fina osoba. On je objasnio po čemu se razlikuje od ostalih kolega: “Na osnovu toga kako dajemo vrednost koju zalužujemo, našu posebnost koju nosimo u otiscima prstiju, i pronalazeći hrabrost da to izrazimo, blistamo još sjajnije i menjamo svet na bolje”.
Veoma ste popularni, tražio sam i nisam našao mnogo intervjua sa publikacijama. Ali imate više od 3 miliona pretplatnika. Zašto ovaj veo tajne?
– Više volim da imam izbalansiran i distanciran stav. Stoga, ponekad može izgledati da sam misteriozan. Ali moj cilj je da me odrazi na sve one koji me prate i podržavaju.
Zašto?
– Piter Dinklejdž, koji je igrao u seriji “Igre prestola”, rekao je u jednom intervjuu. “Pošto nije bilo društvenih mreža u eri Marlona Branda, kada smo ga gledali u filmovima, kupovali smo ga i verovali u lik koji je tumačio.” Sada kada se dan pre premijere emisije pojavljuje post na Instagramu, gledaocu je sve teže da veruje u lik koji igraš. Ponekad društveni mediji gube svoju instrumentalnu funkciju i postaju meta. U stvari, čak i živimo za to. Stoga se ograđujem. Umesto da imam glavu, brinem o tome da budem svestan svog okruženja i da živim sam trenutak.
Onda hajde da zajedno otvorimo veo tajni.
– Da, naravno koliko okolnosti dozvoljavaju.
Znamo da ste iz Ankare. Kako si odrastao?
– Imam 31 godinu i jedinac sam u porodici. Moja mama je diplomirala na konzervatoriju, ali je više bila fokusirana na sinkronizovanu glumicu nego na pozorišnu glumicu. Mama je sinhronizovala glavne likove mnogih stranih TV serija koje se emituju na TRT (državni kanal). Moj tata je bio državni funkcioner i za vreme Edževetivog predsednikovanja bio je potpredsednik za privatizaciju i savetnik premijera. Zatim je prešao u privatni sektor. Trenutno je na odmoru, ali ima svoj posao na kojem radi.
Kao dete ste bili strastveni za matematiku, zar ne?
– Da, bio sam veoma radoznalo dete u matematici i nauci.
Zašto ti se svidelo?
– Zato što sam voleo da rešavam zadatke. Fizika mi je bila odskočna daska za srednju školu, kasnije je geometrija tekla mojim venama, a to me je dovelo do matematike. Dok sam razmišljao šta bi mi pomoglo da opstanem u odabranom oblasti koju bih studirao na fakultetu, doneo sam odluku da studiram matematiku.
Kako je iz svega ovoga došlo do prelaska na glumu?
– Dok sam studirao na Berkliju, počeo sam da sumnjam šta zaista želim. Mislim da je čovek zaista blizu ulaska u život kada počne da postavlja pitanja: “Šta zaista želim?” Tamo, daleko od spoljnih glasova, imao sam priliku da sam sprovedem ovo ispitivanje. Posle primenjene matematike, razmišljao sam o mogućim granama rada. Jedna od njih je bilo investiciono bankarstvo, što mi nikada nije smetalo. Zahvaljujući vannastavnim aktivnostima koje sam vodio, zainteresovao sam se za umetnost. A primetio sam da i umetnost ima matematiku i probleme koje treba rešiti. Rešavanje ovih problema zahtevalo je mentalne, duhovne, emocionalne, fizičke napore. Ovo me je veoma uzbudilo i krenuo sam u to.
Kakva je bila reakcija vaše porodice?
– O svojoj odluci sam rekao ocu tokom našeg skajp razgovora.
Vau! Šta je uradio?
– Ugasio mi je ekran (smeh).
Kako si ga ubedio?
– Vremenom je razmislio o svemu. Iako sada, gledajući unazad, shvatam da je bio u pravu. Plašio sam se da sam tu odluku doneo ishitreno, i to posle mnogo godina studiranja i ulaganja u studije, i to baš kada su studije bile skoro pa završene. Mama je balansirala situaciju sa ocem. I ja sam bio čvrst u svojoj odluci. Kada sam mogao odlučno da stanem ispred oca, to mi je dalo snagu da budem odlučan pred svima. I onog dana kada sam uspeo da položim ovaj ispit, uklanjajući sve prepreke na svom putu, pronašao sam najpouzdanijeg mentora u svom životu.
Kako ste započeli svoju glumačku karijeru?
– Vrativši se u Tursku, došao sam u Istanbul. Ipeka Šelgina poznajemo dugo vremena. Jedno vreme sam pohađao kurseve u radionisi zanatskog ateljea. U to vreme sam zaintrigirao menadžera na probno snimanje koje je vodio seminar i počeli smo da radimo sa njim. Jednog dana, nakon brojnih probnih snimanja u kojima sam učestvovao, pozvan sam na audiciju za “Veličanstveno stoleće: Košem”. Mentorica Zejnep je došla na probno snimanje i rekla, “U redu”, dok sam bio tamo u sobi. Ne mogu da zaboravim svoje uzbuđenje u tom trenutku. Čak sam i odeću zaboravio u prostoriji u kojoj se pucalo i vinuo se iznad zemlje. Moja karijera je tako počela i sada se nastavlja projektom “Igra moje sudbine”.
Jesi li oduvek bio tako lep?
– Uvek sam bio lagodan sam sebi. I sada i u srednjoj školi, kada sam imao 120 kilograma.
Zašto ste onda smršali?
– Nisam imao problema sa momkom kojeg sam gledao u ogledalu, bio sam spokojan, ali sam bio malo lenj. Mislio sam da je vreme da se pobrinem za svoje zdravlje i pokažem snagu volje da se oslobodim nekih sitnica. U to vreme, to mi je dalo navike poput sporta i zdrave ishrane koje se i dalje pridržavam. Ali što je najvažnije, uz snažnu volju za akciju, sve je moguće.
Imate veoma oštre crte lica. Da li ste pribegli plastičnoj hirurgiji?
– Ne, nisam radio plastične operacije.
Mnogi vas smatraju seksi, ali šta vi sami mislite o tome?
– Pohvala je jednako opasna kao i bogohuljenje. Možda bi to mogao biti razlog moje odvojenosti. Ne definišem se na osnovu spoljnih komentara. Kada se pogledam u ogledalo , slobodno uživam u različitim nijansama sebe i onoga kako se osećam. Za mene je ovo reakcija na određene situacije i okolnosti.
Na Star TV počela je serija “Igra moje sudbine”. Kako biste okarakterisali svog lika Džemala za one koji ga još nisu upoznali?
– Reč je o osobi koja je morala da plati veoma visoku cenu jer nije mogla da brine o svojim najmilijima. On ne može biti dovoljno zreo da bude odgovoran za odluku koju donese u mladosti, a te odgovornosti ga tlače. On pravi izbor, koji će nazvati: “Moja najveća greška”. Razlog zašto sam izabrao ovaj lik je bio da se sprijateljim s njim, kako bi Džemal kroz primer svog života shvatio šta je zapravo igra sudbine, šta zaista vredi u igri njegove sudbine, kako bi mogao boriti se za ove vrednosti tako što će se pridružiti igri. Oslobodi se.
Koju ćemo priču da gledamo?
– Priča za koju se nadam da će moći da navede gledaoce da preispitaju sopstvene igre sudbine i pronađu odgovore analizivajući izbore koje naši likovi donose u svojim igrama sudbine, emocionalne sukobe tih izbora u stvarnosti kroz spontani ritam života.
Da li ste imali poseban proces pripreme?
– Dok sam radio na svom prethodnom projektu, već sam radio sa Bejti Engin. Zahvaljujući njemu, potpunije sam razumeo bogatstvo priče i emotivnu dubinu čitavog puta lika.
Delite glavnu ulogu sa Ojku Karajel. Mislim da ste sanjali da igrate sa njom u ovom projektu.
– Da. Kada sam pročitao scenario, odmah sam video Ojku kao Asiju. Nisam mogao da zamislim nijednu drugu alternativu. Rekao sam svom agentu Gulfer Gunajdinu o tome. Ispostavilo se da su tada već bili stigli do trenutka potpisivanja ugovora. Imao sam priliku da postanem partner nekome koga sam tako duboko osećao. Dakle, ovo je moja igra sudbine (smeh).
Sada ste u usponu i ova serija vam je važna za karijeru. Da li to stvara pritisak na vas?
– Prolazim kroz neku vrstu ispita. Nakon što ste obaveili veoma glasan posao, očekivanja od vas rastu. U stvari, ovaj pritisak bi vas mogao naterati da donesete pogrešne odluke.
Šta si ti uradio?
– Skoro 7 meseci pre pojave ovog projekta, pročitao sam sve predloge, i napravio izbor uz podršku Gunfer, slušajući glas svog srca. Ova priča me je oduševila. Ne razmišljajući o tome kakve će ocene imati, samo sam želeo da prisustvujem putovanju svog lika sa takvim timom. Kao gluamc, smatram se advokatom koji brani slučaj svojih likova i pitam se: “Da li postoji nešto u ovom slučaju vredne pobede?” Moj odgovor na ova pitanja me je dirnuo u srce.
Da li verujete u sudbinu?
– Da, ali u stvarnosti zavisi od toga kako ćemo odrediti sudbinu.
Kako određuješ sudbinu?
– To je naš životni scenario koji pokušava da nas nauči lekcijama koje su nam potrebne da ispunimo svoju prazninu, i to iznova i iznova dok ih ne naučimo, ostavljajući nam slobodu izbora, ali nas istovremeno čini odgovornim za njih i prosvetljuje nas kada to shvatimo.
Da li je strašno postati tako prepoznatljiv, zanimljiv i tako poznat za kratko vreme?
– Kada popularnost dođe iznenada u ovakvoj eri, to može imati zastrašujuće strane. Ali imam solidno iskustvo iz moje porodice. Tokom ovog procesa, uspeo sam da zadržim svoje korene i nastavim dalje, a da me ne odbace.
Ti i Sandra Peštemalčijan se zabavljate skoro 5 godina. Kako je slava uticala na vašu vezu?
– Zbog prethodnog posla morao sam da ostanem u Mardinu skoro tri godine. Mogu reći da su i odsustvo i ovako drastične promene u mom životu postale ozbiljan ispit za našu vezu. u ovoj fazi imamo mnogo jači i sadržajniji odnos, jer smo mogli da pređemo ceo ovaj put, podržavajući i ne ispuštajući ruku jedno drugog.
Mlad si, zgodan, talentovan, uspešan. Ima mnogo žena kojima se sviđaš. Zar nikad ne razmišljaš o drugima?
– Ignorisanje nečega, anihilacija te ne čini jakim. Nalazim se u situaciji da će mi velika verovatnoća da mi padne na pamet, ali mislim da je naša veza vredna i smislena, jer uz sve ove mogućnosti još uvek mogu da pronađem stvarnost koju želim sa Sandrom.
Kakav si u ljubavi?
– Veoma volim!
Kako je vaša popularnost uticala na vašu devojku?
– Sa stanovišta posla koji radimo, pokušavamo da ubedimo ljude u ljubav, ono što vide na ekranu, i uspevamo tako što to oličavamo u stvarnosti. Zbog toga je Sandra ponekad doživljavana kao neprijatelj koji šteti ovoj stvarnosti i napadana je. Ali zbog svoje ljubavi prema meni i poštovanja prema mom radu, pokzala je zrelost da sve to prođe. Moja je dužnost da cenim takvu partnerku i brinem o njoj.
Ukrasili ste naslovnicu HOLA USA, dali ste intervju PEOPLE EN ESPANOL. Kako je počela vaša prekookeanska avantura?
– U tome je veliku ulogu odigrala serija “Herdžai” u inostranstvu. Naša serija ima veoma ozbiljnu publiku širom sveta. Drago mi je što radeći svoj posao u svojoj zemlji mogu da prenesem svoj glas celom svetu. Ovde se snimalo za magazin HOLA, a intervjue su izimali strani kanali putem interneta. Ipak, nameravam da se uskoro sretnem sa našom publikom tamo.
Šta možete reći o sebi?
– Glavni razlog zašto je moj izbor pao na ovu profesiju je mogućnost da otkrijem i upoznam sebe. Zahvaljujući novom prostoru koji mi svaki lik otvara, otkrivam nešto o sebi i što ga više otvaram, nalazim više slobode izražavanja. Tako da je ovo možda više odgovor na moje putovanje nego pitanje na koje ću odgovoriti intelektualno.
Koji su tvoji hobiji osim glume?
– Čovek i život. Imam veoma ozbiljnu strast prema životu, ljudima i odnosima. Gluma nam zapravo pruža priliku da duboko prodremo u osobu, da razumemo situacije sa kojima se naš život suočava i da detaljno istražimo odnose. Stoga moji hobiji prevazilaze glumačko majstorstvo. Gluma mi daje samo funckionalno oruđe da doživim ove strasti.
Postoji li neka osobina koju bi vaši prijatelji želeli da promene u vama?
– Znam da budem veoma tvrdoglava, a to dovodi do toga da gubim fleksibilnost u životu. U takvim situacijama moji prijatelji pokušavaju da me smire govoreći: “Opusti se, opusti se.”
Šta te može naljutiti?
– Imam bolne tačke. Mogu da se naljutim kada ih neko dodirne, kao i svi ostali. Ali glavna stvar je da mogu da upravljam ovim besom koji se javlja iz dana u dan kada sam ljut.
Koje su to bolne tačke?
– Nepoštovanje, nepravda i nemar, iskorišćavanje rada i dobročinstvo – to su moje crvene linije.
By: svetserija.info
Photo: Hurriyet