Za ime Ibrahima Čelikola čudo se odavno u dizi industriji. Posle toliko godina, ovaj glumac nije ništa izgubio u svom karakteru. On je pomalo misteriozna osoba sa mirnim i spokojnim životom koji mu je svojstven. Sada će se pojaviti na ekranima ATV-a u novoj sezoni serije “Bilo jednom u Čukurovoj”. Sa Čelikolom smo razgovarali o novoj ulozi životu i o očevskim avanturama.
2014. sam vas intervjuisao. Tada ste rekli da volite sport i prirodu. Ako pogledate svoj sadašnji život, samo ste primer stabilnosti. Popularnost koju gluma donosi godinama nije ništa promenila. Da li ste oduvek ovakvi?
– Ako formirate svoju životnu rutinu, oslanjajući se na svoj karakter i stvari koje su vam svojstvene, onda ćete i nakon par godina sebe videti isto. Mi govorimo o stvarima koje snažno utiču na moj život: sport, priroda, životanje. Čini se da nijedan faktor ne može u potpunosti zameniti sve ovo. Možda se mali detalji menjaju, to je sve.
Posle pandemije počeli smo da sanjamo o životu u prirodi. Učinili ste to godinama ranije. Šta vas je udaljilo od gradskog života?
– U stvari, nisam baš daleko od gradskog života. Samo znam da mi je priroda uvek potrebna, a ponekad i grad. Stoga živim gradskim životom koliko mi je potrebno.
Kakav je vaš život u prirodi? Šta vam nedostaje u životu?
– Nema urbanog haosa. Imam jednostavniji i spontaniji život. Grad je takvo mesto da ponekad ne možete ni čuti sopstveni glas. U svom izabranom životu više slušam sebe. Odlučio sam da živim i provodim vreme daleko od grada, i to trenutke i sećanja čini vrednijim. Nemam poznate obrasce, a u gradu ne možete bez toga. Živim na način koji je koristan za moje telo i moju dušu, živim na način da mogu više da ostvarim ono što želim.
Kako je došlo do života integrisanog sa prirodom? Koje kamenje je pomerilo u vašoj filozofiji života?
– Nikada nisam sreo nikoga kome nije bilo prijatno biti deo prirode. U stvari, priroda je dragulj koji nam je pod jednakim uslovima predstavljen. Ali ako ne primetite, ne možete ga uzeti i nositi oko vrata. U prirodi postoji red i ravnoteža. Kad ovo shvatite, to vas dodatno privlači. Što više dajete, više ćete dobiti zauzvrat.
Kad sam videla vaše fotografije sa venčanja, jako mi se dopao, bilo je vrlo prirodno. Daleko od preterivanja, toplo … Bio je to sjajan koncept. Čija je to bila ideja?
– Hvala. Zapravo ničija. Potpuno spontana. Nismo imali ni 24 sata za planiranje nakon što smo doneli odluku. Bio je to za nas nezaboravan trenutak, gde smo bili sami poveli prirodu sa sobom.
Čuvate privatni život prilično privatnim. Je l’ to posebna odluka?
– Nemam poseban odnos u vezi toga. Mesta koja izaberem da budu uglavnom nisu velika, možda je to razlog.
Kao čovek koji je izgubio oca u mladosti i odjednom postao otac svojoj porodici, kakvi su vaši odnosi sa sinom?
– Imam veliku sreću što sam sin čoveka poput mog oca. Video sam u njemu dobre stvari kao otac. Siguran sam da bismo mogli da provedemo više vremena, on bi učio i učio mnogo više, ali čak i ovoliko je moj najbolji vodič za mog sina. Ono što najviše cenimo u mom odnosu sa sinom Alijem je ljubav. Trudim se da svoju bezuslovnu ljubav i saosećanje ulijem u njega što je više moguće. Da razumem i budem shvaćen. Ovo je naše najteže kamenje u odnosu oca i sina.
Koje odgovornosti imate za svog sina Alija?
– To je “tata”. Bezuslovna i neograničena ljubav. Koga god pitate može reći različite stvari, ali ovo je neophodna odgovornost. Mogu da pružim podršku u oblastima za koje mislim da ih poznajem. Kao sport, poput kontakta sa prirodom, na primer. Ali osim ovih, mogu reći da sam dobar student u doživljavanju života sa svojim sinom.
“Jednom davno u Čukurovoj” je tri sezone bila na vrhu. Publika ima velika očekivanja i za novu sezonu. Jesi li uzbuđen?
– Kao i u svakom novom projektu, uzbuđen sam i samouveren. Iako deluje kao posao sa kojim je publika upoznata 3 sezone, važno je u šta će se priča pretvoriti. Efekat mog karaktera na ovo me uzbuđuje.
Vraćate se na ekrane sa serijom koja traje dugo. Kako biste ocenili takvu seriju? Koje su prednosti za glumca?
– Ako snimate periodni rad, mislim da je potrebno imati potpunu kontrolu nad vremenom odvijanja priče. Vrednosti svakog perioda su različite. Integracija ovoga sa pričom i likom je najpažljiviji deo.
Priča smeštena u kasne sedamdesete. Da li se osećate kao da pripadate toj eri? Da li biste tada želeli da živite?
– Kasne 70 -te su period koji sam mnogo slušao od starijih. Da se sada moram vratiti u taj period, mislim da ne bih imao poteškoća.
Ko je Hakan Gumušoglu koga ćete igrati?
– Dok budemo gledali lik Hakana Gumušoglua, upoznaćemo ga dobro i mislim da ćemo ga jako voleti. Lik je pun iznenađenja.
Šta mislite da je impresivan aspekt Hakana? Kako će se publika osećati kada vidi Hakana?
-Ima svega po malo u liku. Ima mnogo funkcija koje će nasmejati, zavoleti i ceniti publiku.
Snimanje se obavlja u Adani, kako vas je ekipa dočekala? Kako je biti u Adani?
– Imam veliku sreću za saigrače. Od prvog dana kada smo počeli da snimamo, osećam se kao da sam kod kuće iako sam miljama daleko od kuće. Drago mi je što radim sa njima. Svakim danom se sve više navikavam na Adanu. Ovde sam zbog svog posla. Znam to i pokušavam da uživam.
Jeste li u miru sami sa sobom? Jeste li jedan od onih koji vide čašu napola punu?
– Mislim da sam s vremena na vreme bio nepravedan prema sebi na tu temu. Mogu biti mnogo kritičniji i okrutniji što se mene tiče. Iako mogu videti da je čaša napola puna na kraju dana, to ponekad može potrajati.
U kojoj ste fazi trenutno?
– Sad sam u kasnim 30 -im. Ovo je period kada mislite da ste stekli dovoljno iskustva i možete predvideti kako ćete dočekati životna iznenađenja. Na kraju krajeva, imali ste mnogo životnog iskustva sa samim sobom. Zreliji, jasniji, ponekad ravnodušniji itd. Ali šta god da je, ovo je vreme kada znate zašto i kada jeste.
U intervjuu koji sam radio sa vama, pitao sam: “Da li ste zabrinuti da će se moji obožavaoci smanjiti ako se oženite?” Da li se umnožilo?
– Vrednost ljudi koje poznajem koji me podržavaju je neopisiva. Možemo čak reći da je to jedan od najefikasnijih izvora motivacije u mom poslovnom životu. Iako izgleda da svi ljudi koje ne poznajem, ne znam, postoji veza između nas i njih koju je teško opisati. Zato sam mislio da će se to povećati nakon mog braka. Na kraju krajeva, sreća nekoga koga svesrdno vole usrećiće i njih.
Imate li dnevnu rutinu? U ime sporta, zdravlja, hrane…
– Prvo što mi padne na pamet je da svako jutro počnem dan kafom. Možda to ne možemo nazvati dnevnikom, ali postoje stvari koje često radim. Na primer, ne oduzimam mnogo vremena između šetnji i vežbi. Ne mogu reći da sam se već navikao na vreme u Adani. (smeh). To može biti malo izazovno za nas jer smo počeli da radimo u jednom od najtoplijih perioda u sezoni, ali kao što sam rekao, svako od nas je ovde da damo sve od sebe. To nije velika stvar.
By: svetserija.info
Photo: Promo