Deniz Bajsal u intervjuu za Hakana Gedže, nedeljni Hurriyet.
Čvrstim koracima krenula je napred u karijeri koja je započela dnevnom serijom. U detinjstvu je volela da gleda TV serije i filmove. Sada ima 30 godina i ovo doba definiše kao ostvarenje svojih snova. Upoznali smo se sa Deniz Bajsal povodom njene nove serije, razgovorom obuhvatili period njenog detinjstva pa sve do braka sa muzačrem Barišom Jurtdžuom.
Ovo je naš četvrti susret sa njom, imali smo priliku da ćaskamo u skoro svakoj fazi njene karijere, koju je dodatno učvrstila u svakom projektu. Danas je zbog nove serije “Organizacija” u veoma zauzetom radnom tempu, boravi u Ankari zbog snimanja pomenute serije. Ovaj intervju konačno radimo posle dve nedelje dugog planiranja. Nasuprot mene je Deniz koja je svaki put sve zrelija. Ovaj period svog života opisuje kao “živahnu i emotivnu muziku koja svira u pozadini”, a oči joj blistaju od sreće dok opisuje brak sa suprugom Barišom. U nastavku pročitajte intervju…
Ako svoj život podelite na periode… Kako biste opisali svoj život?
– Početak 20-tih mogu okarakterisati kao borbu, približavajući me svojim snovima do 25. godine i njihovom ostvarenju do 30. godine.
Igrajući košarku u mladosti, da li ste mislili da ćete jednog dana postati jedna od vodećih glumica u ovoj zemlji?
– Nisam mogla ni da zamislim. Kao dete sam volela da gledam serije i filmove. Da, jednom sam sanjala sebe na televiziji, ali to je bio samo san. Sada mi je toliko drago što sam na snimanju, o kojem sam toliko maštala, da radim ovaj posao…
Kako je došlo do prelaska sa košarkaškog terena na pozorišnu scenu?
– Odluka o napuštanju košarke nije dugo čekala. Bilo je loše okruženje, bila sam umorna i nisam mogla da dobijem željeno zadovoljstvo. Majka me je upisala u pozorišni ogranak škole jer su produkcije koje sam gledala imale ogroman uticaj na mene. Nisam mogla ponovo da se slomim. Pronašla sam delić slagalice koje nije uspeo.
Mislim da je jedna od prekretnica u tom životu bila da vam je slomljen nos tokom meča…
– Slomila sam nos dok sam se igrala sa prijateljima u školskom dvorištu. Samo samo korizovala nos zbog povrede, a ne i život. Ranije sam se mnogo brinula o tome, sada mi to ništa ne znači.
Prema rečima vašeg profesora iz pozorišta, nosili ste zavoj na licu kada ste išli na glumačke sastanke. Šta ste doživeli?
– Da budem iskrena, nisam želala da idem. Odlučite da krenete u agenciju, odete na televiziju, u Istanbul… Nisam mogla da nađem takvu snagu u sebi, nisam mogla ni da razmišljam o bilo čemu od ovoga.
Zašto?
– Bila sam vrlo stidljiva. Sve se desilo zahvaljujući mom profesoru, on me je naterao da odem. Naravno, tog dana nije bilo moguće proći audiciju zbog zavoja. Ali tako je putovanje počelo…
Otvorimo ovaj svet, koji spolja deluje savršeno… Da li ste ikada požalili što ste odabrali ovu profesiju?
– Nikada se nisam pokajala. Naprotiv, ne mogu ni da zamislim da bih mogla da se bavim nekom drugom profesijom. To je bio moj san i ostvarila sam svoj san. I sopstvenim naporima… Kao i u svim oblastima života, i moj rad zahteva žrtvu. Ali nije me briga, ja samo radim svoj posao. Ni teškoće ni prepreke neće me ubediti.
U poslednje vreme raspravlja se o nejednakosti u platama između muškaraca i žena. Jeste li i vi bili izloženi ovome?
– Uvek sam sumnjala u svoju vrednost, a ne u zarade drugih. Da, možda nisam znala za svoju vrednost, jer u početku nisam bila baš sigurna u sebe. Ali kako starim, odrastam i usavršavam se, sada znam svoju vrednost i ne odustajem!
PROČITAJTE: Berguzar Korel i Halit Ergenč očekuju treće dete
Šebnem Bozoklu je nedavno u jednom intervjuu rekla da “producenti više vole muške glumce”. Šta mislite o tome?
– Mislim da to ne radi svaki producent, ali naravno da ih ima. Tako je, kako je (smeh). Ali i to će se promeniti. Verujem… U potpunosti ćemo promeniti ovu strukturu.
Šta biste još želeli da promenite u svojoj profesiji?
– Uslove rada. Snimate 140 minuta svake nedelje. Prosto, ne možete upotpunosti uživati u onome što radite. Ovo važi za celokupan tim. U žurbi, ne mogu svi u potpunosti pokazati svoj rad i veštinu.
Majka i otac su se razišli kad ste napunili pet godina i ostali ste sa majkom, starijom sestrom i bakom. Kakav je to život bio, kako biste opisali?
– Veoma prijatan. Iako moj otac nije bio sa nama, nije štedeo ljubav i podršku. I mi smo bile žene za žene, rasle smo zajedno, razvijale se, borile se.
Da li ste se osećali napušteno nakon što je otac otišao?
– Većina ljudi se plaši da će biti napušteni ili sami. Naučila sam da moram da se pomirim s tim, umesto da se borim protiv toga… Možda te ljudi mogu ostaviti. Mislim da bismo se trebali pomiriti sa svojim strahovima i iskusiti sav ovaj bol kada za to dođe vreme.
Živeli ste od majčine penzije. Rekli ste: “Mi smo bili siromašni na kraju meseca, ali na početku meseca je uvek bilo novca…”
– Finansijske poteškoće stvorile su štedljivu Deniz, ali nikada se nisam ljutila zbog toga. Naučila sam da cenim i uživam u životu.
Da li je bilo poteškoća u životu u ženskom svetu?
– Nisam videla poteškoće jer mama je sve radila da ne osećamo problem. Teško je ne živeti u svetu žena, već živeti sa ljudima koji žene vide kao nemoćne ropkinje i misle da će raditi šta god žele.
Da li ste se udaljili od muškaraca?
– Nisam se držala distancirano ni od koga. Ja ljude doživljavam kao pojedince, a ne kao muškarce i žene. Razočarava me što još uvek razgovaramo o polu u ovom veku.
Kako se osećate prema vestima o nasilju nad ženama?
– Mi kao čovečanstvo moramo da se razvijamo sve više i više, ali mi, naprotiv, propadamo. Da li je ovo nasilje nad ženama? Deca, životinje… Niko drugi nema strpljenja.
Recite nam nešto o svom novom projektu u kojem glumite lik Zehru?
– Pokušavamo da objasnimo živor heroja Nacionalne Obaveštajne službe. Naša serija emituje se svake nedelje na TRT1.
Da li volite taj svet?
– Veoma. Ovo je tema koja zaista privlači moju pažnju i divljenje.
Da li biste želeli da budete agent?
– Najneverovatniji deo ovog psola za mene je privatnost. Ljudi moraju napustiti porodice ako je potrebno. Ja ne bih mogla. To je velika odgovornost. Zaista poštujem one koji se bave ovom profesijom.
Ovo je vaš drugi projekat sa Čaglarom Ertugrulom…
– Čaglar je jedan od onih koji razmišlja o svakoj sceni. Brine o mnogim stvarima. On je dobar saigrač. S njim je veoma lepo raditi.
Pokreti telesne pozitivnosti s jedne i nametanje lepote i harmonije na društvenim mrežama s druge… Koliko ste skrupulozni prema svojoj telesnoj građi? Na primer, da li fotošopirate svoje fotografije?
– To mi nije potrebno. U miru sam sa sobom. Kada se vaša fotografija napravi na ulici, već je jasno da je sve stvarno.
Šta biste uradili da imate super snage?
– Želela bih da se rešim loših osećanja koja ima svako dete, pogođeno u zatočeništvu.
Šta najviše nervira one koji vas često viđaju?
– Možda nisam otvorena sa svima i stalno sam u nekom grču.
Šta radite da biste izbegli neugodne trenutke?
– Kada govorim, filtriram reči kako ne bih nekoga uvredila.
Da li ste sujeverni?
– Nikom ne uzimam nož ili makaze iz ruku.
U braku ste sa Barišem već godinu ipo dana. Udali ste se i nakon nekog vremena započela je pandmeija, zatvorili smo se u svoje domove. Kako biste opisali taj period?
– Nije nam bilo teško, jer smo ionako uvek bili zajedno. Uvek smo radili ovo što radimo sada, trudili smo se da ovaj problematičan proces učinimo prijatnim. Gledali smo filmove, igrali društvene igre, zajedno spremali hranu, pevali pesme…
Bariš vas je video na ekranu i zaljubio se, zar ne?
– Ne, nije bilo tako. Upoznali smo se kao obični ljudi.
Da li ste znali njegove pesme?
– Kolpa je bila grupa koju sam jako volela i znala sam sam napamet sve njihove pesme.
Ko je napravio prvi korak?
– Mogu reći Bariš, ali oboje smo želeli da budemo zajedno.
Šta za vas znači Bariš?
– Mnogo mi znači… Ne mogu to da opišem jednom rečju. Najbolji u mom životu, on je moj partner.
Vaša serija se snima u Ankari. Nije li teško držati se dalje od svog supružnika?
– Naravno, to je teško. Stvarno mi nedostaje, zaista mu se radujem kada me poseti. I udaljenost i opterećenje našeg posla… Ali, trudimo se da šro duže ne ostavljamo jedno drugo. Iako ne mogu često da odem kući, on me posećuje. Takođe je lepo nedostajati voljenoj osobi, da se uželite jedan drugog…
Da li se mesto muzike u vašem životu promenilo nakon venčanja sa muzičarom?
– Muzika je uvek bila u mom životu. Ovo mi u velikoj meri povećava motivaciju. Biti sa muzičarom za mene je veoma prijatna situacija, jer bilo je vrlo posebno videti proces pisanja pesama i uloženi trud.
Da li biste mogli da pevate u budućnosti?
– Nemam takav plan, ali to je život. Reći ću da nije jasno šta nosi budućnost, pa ću ostaviti ova vrata otvorena.
By: svetserija.info
Photo: Promo