Bilo je perioda uspona i padova u turskoj kinematografiji. Najuspešniji period je epoha Ješilčam (u bukvalnom predovu znači “zeleni bor”) – ovo je “zlatno vreme” turskog filmskog stvaralaštva. Ovaj naziv je izabran u čast ulice Ješilčam, u kojoj su u početku bili smešteni mnogi glumci, reditelji, producenti, članovi ekipe i studiji. Ovo je period procvata turske kinematografije, koji je trajao od 1950. do 1970. godine, kada je izlazilo 250-300 filmova godišnje.
Ali sva filmska produkcija bila je namenjena domaćem filmskom tržištu. Zatim je došlo vreme recesije, a od 2002. godine počinje novi krug u turskoj filmskoj industriji. Filmovi i serije počeli su da se predstavljaju na međunarodnom tržištu, a postepeno, korak po korak, filmska produkcija turskih filmskih stvaralaca osvaja publiku u inostranstvu. I do 2019. Turska je već na 2. mestu po prodaji serija na međunarodnom tržištu.
Bio je to pravi proboj, za nešto više od 15 godina postići tako ogroman uspeh. “1001 noć”, “Veličanstveni vek” – prodaja ovih serija približila se broju od 100 zemalja sveta. I tokom pandemije, kada nije bilo novih izdanja, serija “1001 noć” je ponovo kupovana od strane mnogih zemalja i ponovo su imale visoku gledanost u inostranstvu.
“Ljubav za iznajmljivanje”, “Čekajući sunce”, “Pun mesec”, “Guzej Gunej”, “Beskrajna ljubav”, “Crno-bela ljubav”… Koliko su intrigantnih, zanimljivih projekata predstavili turski filmski stvaraoci sa uživanjem gledajući romantične i dramatične događaje. Koliko je uzbuđenja doživljeno, koliko suza proliveno zbog teških uspona i padova, neočekivanih preokreta, promena koje komplikuju život voljenih junaka.
Ali u poslednje vreme sve je više komentara u kojima turski fanovi izražavaju negativno mišljenje o novim projektima turske filmske industrije, u poređenju sa serijama 2012-2018, zahvaljujući kojima su se zaljubili u turske TV serije.
Po mom mišljenju, nakon pandemije, turski diziji su se zaista mnogo promenili. I vidim nekoliko razloga.
Prvo, filmska industrija nijedne zemlje ne može se razvijati izolovano. Ipak, na nju utiče globalni filmski biznis. Ona pravi svoja prilagođavanja, jer je filmska produkcija već dizajnirana ne samo za publiku njegove zemlje, već i za inostranu publiku.
Na primer, ove sezone TV serija “Zamka” dolazi sa najnižim rejtingom, zauzima poslednje mesto u nedeljnom plasmanu, ali se aktivno prodaje u inostranstvu. Mnogo je pozitivnih komentara ruskih gledalaca o ovom projektu, zemlje Latinske Amerike su spremne da ga kupe. Sada postoje informacije da bi ova serija mogla postati prekretnica u turskoj filmskoj industriji, kada će projekti namenjeni stranoj publici ići bez osvrta na rejting, a kreatori projekata dobijati prihode od inostrane prodaje. Kao i serija “Na kraju noći”, koja se takođe održava u etru zahvaljujući stranoj prodaji.
Drugo, u glavnoj sezoni 2022-2023, prikazan je ogroman broj projekata u odnosu na prethodne godine. Njihov broj raste svake godine. Do kraja ove sezone oko 30 projekata učestvovaće u borbi za pažnju publike.
Ne zaboravite da mnoge serije koje su započele ove sezone nisu stigle do finalne linije (do kraja sezone), bile su završene zbog niskog rejtinga. Dakle, ove godine ima mnogo više novih proizvoda, samo što nisu sve preživeli trku za brojevima koji omogućavaju da ostanu na ekranima. I među toliko novih proizvoda, publika se raspada, birajući projekat po svom ukusa. Zbog toga je veoma teško dobiti visoke ocene. Vrti mi se u glavi od toliko serijskih (filmskih) produkcija.
Treće, tokom pandemije, kada je snimanje novih epizoda serija obustavljeno na nekoliko meseci, u potrazi za prihodima, filmske kompanije su pronašle izlaz. Počeli su da predstavljaju svoje filmove i serije na međunarodnim platformama i uspeli su da nađu svoju nišu među filmskom produkcijom svih zemalja. Svojim uspehom privukli su pažnju mnogih stranih platformi, koje su počele da sarađuju sa turskim filmskim kompanijama.
Konkretno, Netflix i Disney+ su počeli da aktivno predstavljaju projekte uz učešće turskih glumaca. Iako je Netflix već imao iskustva sa turskim glumcima i filmskim stvaraocima pre pandemije, npr. “Zaštitnik” (2018). Nešto kasnije su otvorene kancelarije za rad u Turskoj, a sada novi artikli za strane platforme “rastu kao pečurke”. Naravno, zahtevi digitalnih platformi se u mnogome razlikuju od zahteva RTUK-a, i scene koje su ranije bile neprihvatljive u turskim TV serijama počele su da se pojavljuju u projektima: eksplicitne scene, konzumiranje alkohola, romantične scene sa poljupcima, intimne scene.
Četvrto, s obzirom na povoljne uslove za rad sa digitalnim platformama (1. odsustvo dugotrajnog iscrpljivanja višesatnog snimanja: kada se snima novi projekat glumci rade i po 17-18 sati; 2. mali broj epizoda, najčešće 8, najviše do 10; 3. veća plata po epizodi), većina poznatih turskih glumaca odabrala je da radi u projektima za digitalne platforme.
Mladi glumci koji još nemaju mnogo iskustva ne uspevaju uvek da izvuku novinu i posegnu za veštinom turskih superzvezda. Iako postoje izuzeci od pravila. Serija “Moja braća i sestre”, u kojoj glavne likove igraju uglavnom glumci početnici, uspešno se emituje na aTV kanalu već 3 sezone.
Omladinski projekat “Čuj me”, koji je imao nisku gledanost u Turskoj, bio je jako popularan u inostranstvu i okupio je ogromnu publiku. Gledanje nekih epizoda na YouTube dostiglo je nekoliko miliona pregleda.
Ali čak i u ovoj situaciji, FOX TV je uspeo da pronađe rupu potpisivanjem ekskluzivnog ugovora sa Disney+, koji omogućava da produkcije mogu da rade sa zvezdama koje su potpisale ugovor sa digitalnom platformom na projektima ovog kanala. Zahvaljujući tome, gledaoci će videti Buraka Deniza i Hande Erčel u seriji “Dva stranca”, čije je emitovanje odloženo za jesenju sezonu. Zašto se ne bi iskoristili “zastoji” glumaca koji čekaju digitalni projekat tako što će ih produkcije pozvati u televizijsku seriju? I gledalac je zadovoljan, a glumac “ne ispada sa Diznijeve liste”.
Peto, kada pogledate nove projekte, oštrina i osvetljenost percepcije se gube. Ponekad se zaradujete sledećoj epizodi kada vam se serija dopala, ali duga pauza malo “ugasi” vatru nestrpljenja. A u turskim serijama razvoj radnje je često valovit, ponekad uzbudljiv događajima, ponekad dosadan scenama nasilja i obračuna.
I postepeno se interesovanje smanjuje. Ako seriju gledate u celini, čekajući kraj snimanja, dobijate sasvim drugačiji utisak. Koliko sam projekata više puta odlagala jer me zaplet nije osvojio, dok su neki projekti ostavili veliki utisak – “Kuzgun”, “Surovi Istanbul”, “Pesma života”, “Milost”, “Kako vreme prolazi”, “Ezel”, “Gospođa Fazilet i njene kćeri”.
Šesto, mnogi gledaoci se žale na stereotipne, klišeirane turske projekte, na istu vrstu zapleta (bogat momak – siromašna devojka). I u tome su u pravu. Ali priča o Pepeljugi je stara više od hiljadu godina, kao i priča o lepotici i zveru.
Već hiljadu godina, mnogi pisci, a sa pojavom filma i filmskih stvaralaca, koriste ove zaplete. I mnoga umetnička dela (knjige, filmovi, serije) postala su poznata, popularna i tražena. Dakle, poenta nije u zapletu, već u prezentaciji, u umeću da se unesu jarke boje u ionako izgrađenu fabulu, u priču koja je poznata više od sto godina.
A u turskim dizijima ima mnogo zanimljivih projekata na ovu temu koji su osvojili ljubav publike – “Iznajmljena ljubav”, “Ptica ranoranilica”, “Miris jagode”, “Ljubav ne razume reči”, “Pokucaj na moja vrata”…
Nažalost, nema toliko kvalitetnih turskih scenarista. Osim toga, kreativnoj osobi kojoj je potrebna inspiracija, veoma je teško da proizvede “remek delo” za nedelju dana. Mnogi scenaristi su “zadihani” ostali na pola puta. Možda se zato tako često menjaju. Ali ovde postoje i nedostaci. Novi scenarista nije uvek svestan kako su se događaji odvijali pre njega, a gledalac često vidi sasvim drugu priču. Da, i likovi ponekad prolaze kroz takve promene da do kraja projekta postaju potpuno drugačiji ljudi.
Sedmo, nemojte zanemariti takav osećaj kao što je sitost. Ista lica na ekranu, slični zapleti, klišeirane epizode. Na kraju, takvo obilje i monotonija počinje da smeta. Koliko god da nas nešto u životu privlači, postepeno sjaj i utisak prvog divljena gubi boje.
Ovako funkcioniše ljudska psiha. Ne možeš da doživiš nove živopisne senzacije, a da ne ugasiš prethodne. Očigledno, kada osetite da ste “zasićeni”, vredi se odmoriti.
Još nisam izgubila interesovanje za turske serije. Volim da pogledam sve novitete i da prokomentarišem o njima. I mnogo njih izaziva interesovanje, ne tako uzbudljivo kao ranije, već promišljenije biram, terajući vas da pronađete one karakteristike koje su vas privukle ili odbile.
Mnogi projekti su počeli da pokreću ozbiljne teme, što zahteva pažljivo posmatranje, a ponekad i razumevanje događaja koji se dešavaju.
Šta vi mislite, zašto sada ima toliko kritičkih primedbi na turske serije? Napišite u komentarima.