Kerem Bursin, intervju za Hurriyet.
Kako si polomio kičmu?
– Upali smo u oluju na čamcu kada nas je udario veliki talas. Ja sam pao na leđima tom prilikom. Strah me je obuzeo i pitao sam se, hoću li ikada više moći hodati. Sećam se da sam uzeo nešto oštro i ubo sam se kako bih mogao da proverim da li osećam. Doktor mi je rekao da je živac netaknut, spasilo me dva centimetra. U suprotnom, ne bih mogao ponovo da hodam. Taj događaj naučio me je kako je život predivan. Tri meseca sam morao da spava po 16 sati.
Mora da je bilo veoma teško…
– Rekao sam: “Dobro je što se to desilo”, jer sam počeo da verujem u tok života. Kada pokušavate da kontrolišete sve, pokušavate da plutate talasom, ali ako dozvolite sebi da plutate talasom, jasnije vidite mogućnosti.
Da li je teško biti jedan od najpopularnijih glumaca u Turskoj?
– Ne budim se ujutru sa rečima “Koliko sam popularan!” Uvek razmišljam kako da najbolje odigram ulogu i fokusiram se na posao koji predstoji.
Jednom ste rekli: ” Ne želim biti mlad”. Ne smatraš sebe mladim?
– Moj cilj nije da ostanem mlad. Ne znam da li sam mlad, to me previše ne zanima. Šta uošte znači mlad? Ja sam glumac.
Ali ne možete poreći da ste lepi?
– Mnogo je lepših ljudi od mene. Osim toga, nije mi zapravo posao i briga da budem lep.
Ti si poput zlatnog dečka iz glumačkog sveta…
– Definitivno nisam zlatni dečak. Odrastao sam znajući da moram da se suočim sa bilo kojom nejednakošću, a ne da je trpim.
Da li često flertuješ?
– Ja mislim da ne. Ne… Ne znam… Šta misliš pod ovim pitanjem, Hakane? (smeh)
Koliko često neko ulazi u vaš život?
– Zapravo, ono što misliš je: “Da li ste svake večeri sa drugom ženom?”
Pa, tako…
– Ne!
Mladi ste, lepi, poznati… Koliko često koristite to?
– Ne koristim. Moji prijatelji koriste rečenice koje počinju sa “Da sam na tvoj mestu…”, ali to nije za mene. Naravno, to imponuje kada dođe do flerta.
Ko je najseksipilnija žena na svetu?
– Moji kodeksi seksualnosti su: samopouzdanje, kada osoba čvrsto stoji na svoje noge. Verujem da ako ste u skladu sa unutrašnjim svetom, to se onda odražana i na vašem telu. Mnoge seksipilne žene poštuju ove kodove.
Veruješ li u ljubav?
– Offf…
Zašto to govoriš?
– Verujem u ljubav sto posto. Ali u svetu koji se tako brzo menja, ovo je teško. U doba mojih baka i deka bilo je lakše voleti.
A sada je obrnuto…
– To je bilo doba ljubavi. Sada su brige sasvim drugačije. Na primer, želim da pogledam osobu u koju sam se zaljubio i kažem: “Hajde, ostavimo sve i sednimo u avion.”
Da li ste ikada iskusili takvu ljubav?
– Ne, nisam.
Imaš li devojku?
– Nemam.
U reklami sportskog bredna (Under Armour), vi ste reklamno lice i objašnjavate da je za postizanje cilja potrebno proliti krv, znoj i suze. Koliko je svega ovoga bilo u vašoj istoriji?
– Moja priča je sa suzama a ponekad i krvava. Moj život u Americi… bilo je teško doći u Turskoj.
Šta ste doživeli?
– Sanjao sam o karijeri od svoje 13. godine. Bio sam vozač, konobar, postao čovek koji je stajao na vratima klubova. Radio sam tri posla istovremeno da bih plaćao kiriju, semestre i skupljao novac za časove glume.
Da li je vaša finansijska situacija bila loša?
– Ne. Moj otac je bio izvršni direktor naftne kompanije.
Zašto ste se toliko trudili?
– Na fakultetu sam imao uspeha u marketingu, kao i u glumi. U marketingu postoje dobre perspektive, ali rekao sam ocu: Želim da budem glumac. Ova ideja mu se nije svidela. Odlučio sam da se preselim iz Teksasa u Los Anđeles i tamo gradim sebi put. Nisam smatrao da je ispravno uzimati novac od roditelja, pokušavajući učiniti nešto sa čime se oni ne slažu. Rekao sam: Čistiću toalet u teretanu u četiri ujutru, biću vozač, ne odustajem od svog glumačkog sna”. Tri godine su prošle na ovaj način. Tada su me uslovi životi doveli u Tursku… Sa režiserom Altanom Donmezom i “Čekajući sunce” sve je došlo na svoje mesto. Amerika je rasistička zemlja, ali u Turskoj me klasna pripadnost veoma brine.
Često vidimo vesti o nasilju nad ženama. Šta je vaše mišljenje?
– Dok čitam i dublje istražujem ova pitanja, vidim da postoji sistematski problem. Ovom sistemu suprotstavlja se patrijarhalno društvo, i što je najgore, ugnjetavanje… I muškarci i žene su podložni ovome. Povrede nastaju kada se ovaj pritisak pojača i oblikuje. Tako po celom svetu. Postoje i određeni stereotipi. Čak i u filmovima, heroine se otkrivaju sa određenim stereotipima patrijathalnog društva. Ja sam protiv toga.
Koji su to stereotipi?
– Na primer, ako se rodi dečak, sve će biti plavo, a ako se rodi devojčica, sve će biti ružičasto. Kakav glup stereotip! Sviđa mi se puderasto ružičasta boja. Da li te boja čini muškarcem? Ili me razgovor o takvim temama čini manje hravnim?
Da li se ove ideje menjaju?
– Sve se može promeniti. Pogrešno je pokoravati se sistemu govoreći da se on neće promeniti.
Bili ste glumac poznat po svojim dramskim ulogama. Sada ste izašli iz zone udobnosti i sa “Pokucaj na moja vrata” počeli da glumite u romantičnim komedijama. Zapravo, ova serija je započela letos. Postoje oni koji letnje serije smatraju “sapunicom”? Zar niste oklevali?
– Prvo, ne volim da se smrzavam, jer zimi nije lako raditi u takvim uslovima. Čini se smešnim, ali toga nema nigde na svetu. Stvari poput Game of Thrones ili True Blood takođe su započele preko leta. Pored toga, apsordno je misliti da kad ste u drami, ne možete da igrate komediju. Ja ne želim više da sledim pravila i obrasce.
Da li se mešate u scenariju?
– Ako u scenariju pronađem nešto seksističko, odmah kažem da to raditi. Zbog toga volim svoj trenutni posao, u našoj priči je žena koja stoji na sopstvenim nogama.
Da li je tačno da ste stvarno zaljubljeni u Hande Erčel?
– Ne, mi oboje radimo svoj posao. Sa Hande se ranije nismo poznavali. Kada počente da radite sa tako popularnom glumicom, koju lično ne poznajete, pomislite: Sa čim ću se suočiti? Ali Hande me je mnogo iznenadila. Na snimanju ima neverovatnu energiju. Imamo vrlo dobru harmoniju. Velikom značaju pridaje rad. Pored toga, naš tim je poput neobične sobe za zabavu za 100 ljudi.
Šolja sa slovom “D” u ruci u direktnom prenosu u kojem ste učestvovali u karantinu zaista je pripadala Demet Ozdemir?
– Ne. Ne znam šta znači “D”. To mi mogla biti Dilara ili Didem, zar ne? (smeh). Zašto je odmah nazvana “Demet”? Demet i ja imamo zajedničke prijatelje. Ona je divna osoba ali ništa slično.
Prevod intervjua: svetserije.info
Photo: Hurriyet