Melisa Asli Pamuk, intervju za dnevni list Milliyet.
Melisa Asli Pamuk koja se vratila na snimanje serijala „Novi život“, izjavila je: “Čovek ne može uvek da bude ni srećan, ni tužan. Likovi koji su uvek pozitivni, deluju mi lažni. Sviđaju mi se hladnokrvni likovi jer i sebe smatram takvom.”
Vratili ste se na ekrane sa serijalom „Novi život“. Koje osobine Jasemin su uticale na Vaš izbor?
Svidelo mi se što kod Jasemin postoji i loša i dobra strana. Obično gledamo plačljivu, dobru devojku u glavnoj ulozi. U početku mi se pokazao lik koji je zaista surov, ali kada je ona bila uzrujana, ispred mene se ukazala njena naivna strana i ja sam bila oduševljena. Jasemin je jaka žena. Volim kontroverzne i neobične likove. Kada se zapitaš: Šta namerava da uradi?, izgleda kao neko iz stvarnog života. Uostalom, ni mi se ne smejemo, niti plačemo sve vreme. Ponekad gledamo direktno, a niko ne vidi šta je iza naše maske.
Kada spomenuste masku, setila sam se šta ste rekli u jednom intervjuu.“Krijem se iza štitova.“ Zašto oklevate da pokažete svoje pravo ja?
Nažalost, trebalo bi da se zaštitimo u životu, da napravimo štit. Ne bi trebalo da pokazuješ svima svoja osećanja, ono što si prošao. Za to imamo svoju porodicu, najboljeg prijatelja. Ovo je neophodno da biste zaštitili sebe, svoje mentalno stanje, a ne zbog toga što bi vas neko mogao povrediti. Moj lični prostor je kod kuće ili s mojim prijateljima i to ne bi trebalo da znaju svi. Svi koračaju ulicama sa maskama. Svi imamo svoje zidove. Stvaram sebi siguran prostor i ispunjavam ga ljudima koje volim. Zapravo, svi tako živimo. Kod kuće smo jedni, a napolju drugačiji.
Kada je trebalo da bude emitovana Vaša serija pre 5 meseci, suočili smo se sa napadom pandemije. I odjednom se sve stopiralo. Šta ste sada pomislili, kada je doneta odluka da se ponovo pokrene motor?Obustava je bila najbolje rešenje za sve nas. Shvatili smo da nam nedostaje posao i njegov kompletan proces. I dalje moramo da budemo oprezni. Sada nastavljamo tamo gde smo stali. Svi su se resetovali i vratili. To je bio dobar zaokret, navikli smo se jedni na druge.
Pandemija je unela promene u našim životima. Na šta ste Vi obratili najviše pažnje?
Odmah sam se vratila u Holandiju kod svoje porodice tokom ovog perioda i ponovo shvatila koliko su mi oni važni. U stvari, u tako teškim trenucima, sumnjate u život i shvatite koliko znači porodica, ljubav, podrška, stabilan i miran život. Veoma je važno, i mentalno i fizički, imati opušten, miran život, ispunjen ljubavlju.
U seriji ćemo gledati kako se mržnja pretvara u veliku, strasnu ljubav. Da li zaista verujete u frazu da velika ljubav počinje mržnjom.
Ima nešto u tome, ali ja ne generalizujem takva shvatanja. Postoji ljubav koja počinje mržnjom, prijateljstvom ili na prvi pogled. Ništa ne mogu da kažem jer ne dajem ljubavne šablone.
Šta biste mogli da žrtvujete za ljubav koju ne delite šablonski?
Mogla bih mnogo da uradim za ljubav. Promenila bih prethodni način života. Ako bih znala da ću biti srećna. Mislim da je to moguće osetiti. Tada bih dala sve za tu sreću.
Vaši likovi deluju hladno i daleko. Da li je Vaš izbor da ih tako prikažete?
Zaista se pobrinem da lik bude takav i kada se ljuti i kada se raduje. Čovek nije uvek nesrećan, dok se sažaljeva ili tuguje. Uvek osećam da su pozitivni likovi lažni i ne želim da igram uloge koje mi tako izgledaju. Više mi se sviđaju hladniji likovi jer sam i sama takva. Nikada nisam igrala likove koji blebeću o ljubavi ili se sažaljevaju. I ne mislim da mi to odgovara. Kada ljudi to vide na ekranu, prenose to na život uz predrasude.
Vaš dolazak u Tursku iz Holandije pre 10 godina, otvorio je sasvim drugačiji put u Vašoj sudbini. Da i dalje živite tamo, čime biste se bavili?
Najverovatnije bih bila psiholog. Volim da slušam ljude, stvaram koncepte i pomažem. Čak me i sama ta pomisao raduje. Krenula sam tim putem, ali sam morala da ga odložim. Trenutno nemam vremena za to, ali možda će se to desiti u budućnosti. Ko zna.
Osećaj emigriranja, koji ste imali u početku je prestao? Ili ga osećate povremeno?
Zapravo, to nikada ne prestaje. Ali njegova gravitacija se menja. Moj dom je pored ljudi koje volim. S obzirom da je moja porodica u Holandiji, automatski je moj dom. Ako bi se oni preselili ovde, on bi bio ovde. Tamo gde mi je porodica i bliske osobe, tamo je i moj dom. Ovde radim. Kada budem pomišljala na dom, mislim da ću otići kod svoje porodice i provesti vreme sa njima. Prve tri godine stalno sam se osećala kao imigrant. Ali ja već dugo živim ovde. U početku nisam mogla da se adaptiram i jezik mi je bio loš. Tada sam intenzivno radila. Kada sam imala previše snimanja, samo tamo sam mogla da komuniciram. Uopšte se nisam osećala kao da živim u Istanbulu.
Pomišljate li da se jednog dana vratite svojoj porodici?
Pomišljam na njih povremeno. Mislim da bi to možda bilo i bolje. Zato što je tamo mirniji život. I naš posao je veoma haotičan, i kada spominju odmor, pomišljam na to. Zato što je to tiho i mirno mesto. Ovde ste u saobraćajnoj gužvi najmanje 3-4 sata dnevno. Kola, zvuci sirena… toliko smo navikli, da ni ne primećujemo tu buku. Osećam da sam veoma umorna od toga, ali ne znam šta će se desiti u budućnosti.
2011. ste bili mis Turske, ali ste vremenom zaboravili da ste lepi. Vaše glumačko majstorstvo je sada gurnulo u pozadinu Vašu lepotu.
Na tome zaista mnogo radim. Ali ljudi imaju prava da me nazivaju i turskom mis i glumicom. Sve vreme ja samo radim svoj posao, radim s trenerima pre svakog projekta. Uvek se trudim da svoju ulogu prezentujem na najbolji mogući način. Drago mi je što je moja gluma premašila moje zvanje Mis Turske. U svakom slučaju, ne hodam s krunom na glavi.
Da li Vas zanimaju i druga polja umetnosti , osim glumačkog zanata.
Od detinjstva slikam, ulje na platnu. Ali mnogi ne znaju za to. Izvadim svoje stvarčice i satima sam zaokupirana. To je područje u kojem ostajem sama sa sobom. Imam svoju kolekciju. Jednoga dana, ako bude neki društveno koristan projekat, mogla bih da je objavim.
Prevod intervjua: svetserija.info
Photo: kanal D