Taro Emir Tekin, mladi i talentovani glumac koji je stekao popularnost zahvaljujući liku kojeg igra, Selčuku u seriji “Preljubnik”, kaže da nije glumac u uniformisanoj ulozi.
Razgovarali smo sa unukom Leman Sama, sinom Metina Tekina i Ševal Sam, mladog glumca koji je studirao glumu u Londonu. Sin glumice Ševal Sam i legendarnog fudbalera Metina Tekina, unuk pevačice Leman Sama, koji je svojim talentom fascinirao generacije… 24-godišnji glumac Taro Emir Tekin takođe je opravdao svoje genetsko nasleđe koje je dobio od porodice. Prikazuje lika koji je opsednut i ne može da kontroliše svoj bes u seriji “Preljubnik” koja se emituje sredom na kanalu D i jedna je od najpopularnijih serija poslednjeg perioda.
Poznati ste po”lošem” liku. Da li je to prednost ili mana?
– Kao glumac, pokušavam da ostanem u nekoj formi. Ja sam u tom projektu u funkciji priče. Više volim da radim sa ljudima koji mogu da sanjaju. Nadam se da ni oni drugi ne misle o meni kao glumcu za jednu vrstu uloge.
Kako reagujete na svoju ulogu?
– Nikada do sada nisam imao negativnu reakciju. Kao i u životu, i u životu postoji dualnost. Loše je potrebno da bi se otkrilo dobro iz priče. Ja sam u toj lošoj funkciji.
Da li imate opsesije, koje su neophodne u živote kao i u ulozi?
– Mogu biti malo opsesivan oko posla. Ja sam perfekcionista, ali nisam ambiciozan. Generalno. moj proces proizilazi izazivajući sebe. Jedan od efekata glume je nedostatak osude. Ovo neizbežno postaje navika koju ljudi održavaju u svom svakodnevnom životu. Razvijate svest o opsesijama. Zapravo, ja sam neko sa opsesivno-kompulzivnim potencijalom. I moj otac je bio takav, ali to može da se pretvori u ples za ljude koji se bave profesijama vezane za performans poput naše. Ispostavlja se da je opsesija motiv istraživanja u meni.
Kada ste se odlučili za studije glume?
U školi sam bio jako loš student i pokušavao sam da uradim puno stvari. Majska me je vodila. Počeo sam da učim u pozorište Pera Guzel Sanatlar. Otišao sam u London na drugoj godini srednje škole. Studirao sam kompoziciju, istoriju džeza, osvetljenje, scenske umetnosti, zvuk i disanje na Univerzitetu umetnosti u Londonu. Posle druge godine sam iskoristio svoje slobodno pravo da upotpunim svoje znanje. Tada sam prisustvovao pripremnom trenungu Royal Academy of Dramatic Art’s. Zatim sam godinu dana studio na Oxford School of Drama. Došao sam u Tursku i počeo da glumim u poslednje dve godine.
Otišli ste u Englesku sa 15 godina. Da li ste radili dok ste studirali?
– Radio sam kao konobar i perač sudova. Radio sam posle škole dva ili tri dana u nedelji. Na taj način imao sam priliku da upoznam i razgovaram sa mnogim ljudima. Jedna od mojih najdražih slatkih stvari u radu u restoranu bila je ta što su me naučili kako da napravim milkshake, koji sam pio po ceo dan.
Koji glumci su vam naduhnuče?
– Ljudi koji se izražavaju ne mareći za to da li im se sudi, takvi su našli odogovor u mom životu. Impresionirao me je Al Pacino jer je glumac koji je pronašao “sopstveni otisak prsta”. Zatim, Joaquin Phoenix je takođe odličan glumac. Upoznali smo se i ćaskali u Parizu. Takođe se divim Tildi Swinton i Wiliamu Dafoe-u.
PROČITAJTE: “Nevinost” sakuplja publiku serije “Sudbonosni dom”
Svirate klavir gotovo kao profesionalac u svojim objavmaa na društvenim mrežama…
– Ne znam da čitam note, ali volim da sviram klavir. Imam malu tastaturu na kojoj svi koji dođu mogu da napišu nešto. Od malena sam okružen muzikom. Volim da sviram klavir i da pevam.
Šta je najvažnije što se naučili od sve bake, Leman Sem?
– Mnogo stvari… Naučila me je da poštujem iskrenost i način da izrazim svoje misli. U meni je stvorila veliko saosećanje i svest prema prirodi i životinjama. Čvrst stav moje bake me je uvek impresionirao.
Kakav je vaš odnos sa majkom? Da li kritikuje vašu glumu?
– Kao ćerka moje bake, i ona ima tu iskrenost u sebi. Jasno govori šta joj se sviđa ili ne sviđa u mojoj ulozi. Terala me je da gledam filmove. Od detinjstva me je nagovarala da slušam dobru muziku. Tako me je upoznala sa Šopenom, Mocartom, džezom, repom… Kada sam imao 4-5 godina, kupila mi je album Cartel. Naši porodični odnosi su odlični. Odnos moje majke i oca je takoše sladak, kao i bake i oca…
Vaš otac je veoma važno ime u turskom fudbalu. Kako stojite sa fudbalom?
– Nikako. Uopšte ga ne razumem i totalno sam antitalenat. Malo sam veštiji u rukama nego u nogama. Ali sam jak navijaš Bešiktaša. Zaljubljen sam u njegov duh i stav. Jednog dana sam sa prijateljima iz inostranstva otišli u muzej Bešiktaš. Bio sam impresioniran kada sam u muzeju ugledao očevu uniformu. Kada vidite šta on znači za zajednicu, osećate puno poštovanje i čast. Pre svega, on je sjajan otac. Nepristrasan, demokrata, ne menja se zbog zarade. Pošten je i veoma nežan. Imam i brata iz drugog očevog braka. Svi smo zaljubljeni jedno u drugo. Moj otac je vrlo često dolazio u školu. 19. maja bi igrali utakmicu protiv nastavnika u školi zajedno sa bratom Ridvanom, Šifom Mehmetom i Gokhanom Keskinom. Tada bi moji prijatelji tražili potpis od mog oca.
Intervju za Hurriyet Pazar
Prevod: svetserija.info
Photo: Promo