Melisa Asli Pamuk, intervju za Hurriyet
Došla je iz Holandije u Tursku sa 18 godina. 2011. godine proglašena je glavnom turskom lepoticom (Miss Turske), ali “Sutradan sam pobegla”, kaže ona. Za kratko vreme usavršila je svoj turski jezik i dobila mnogu uspešnih projekata.
Pronašla je vremena za intervjue između svoj zauzetog raspored. Morate je malo upoznati da biste razbili spoljašnu sliku. Otvoriće se nakon što počne da vam veruje. Ako se vaša visina podudara sa klasičnim turskim muškim standardima, biće teško stajati pored nje. Teško vama ako ste visoki 1,76 i nosite štikle… “Više ne nosim štikle, nosim patike. Ponekad moram da se sagnem prema ljudima kada govorim. Srećom, ljudi oko mene su uglavnom visoki”, kaže ona. Započinjemo razgovor sa Melisom Asli Pamuk, razgovarajući od seriji “Novi život” i njenom putovanju iz Holandije u Tursku.
Da li imaš sličnosti sa svojim prezimenom? Da li se mekana poput pamuka?
– Da, takva sam u odnosu na svoje prijatelje i rođake. Vrlo sam ljubazna, ali posmatram ljude koji me ne poznaju, na primer. Ako mi neko priđe negativno, izazove napetost, to me onda uznemiri i ubrzo počne srce da mi radi. Veoma sam emotivna i vrlo podložna energiji drugih.
Šta onda radite u takvim situacijama?
– Već živimo u napetom svetu, pa se sklanjam da ih ne bih doživljavala.
Recite nam nešto neočekivano o sebi.
– Odlično kuvam. Zaboravite na život na Instagramu, ja zapravo imam veoma miran život u svom toplom domu.
Šta je bilo najteže što ste ikad postigli?
– Mislim da je preseljenje u Tursku i karijera bila najteža.
Rođeni ste i odrasli u Holandiji. Kako je vaša porodica stigla tamo?
– Moji roditelji su iz Iskenderuna. Moj otac je otišao u Holandiju kada je imao 10 godina. Moja baka i deka su prva generacija imigranata koji su otišli u inostranstvo trbuhom za kruhom. Nakon upoznavanja mog oca, mama je otišla kod njega. Moj tata sada radi kao službenik u opštini. Njegov holandski je bolji od turskog. Imaju srećan i miran život. Tamo sam živela do svoje 18. godine.
Kakav si život imala tamo?
– Svi u Holandiji su veoma aktivni. Svuda se voze biciklama. Ujutru se svi pozdravljaju. Ne postoji odvajanje (u smislu razlika) privatne škole od državne. Dakle, upoznajete ljude iz različitih socio-kulturnih struktura. Takođe sam odrasla u divnom okruženju, igrajući se slobodno na ulicama i preskačući lastiš. Sada gledam novu generaciju dece, koja se razlikuje od naše. Sada se ljudi plaše da izvedu svoju decu na ulicu.
Zašto ste nakon srednje škole došli u Tursku?
– Kada sam napunila 18 godina, u meni su se probudili turski koreni. Rekla sam samo, “Otići ću u Tursku”.
2011. godine izabrani ste za glavnu lepoticu Turske.
Da li ste oduvek bili svesni svoje lepote?
– Nikada nisam bila opsednuta lepotom.
Zašto ste onda učestvovali na takvom takmičenju?
– Kada sam imala 12 godina, otišla sam u kupovinu u Holandiju i prišao mi je menadžer i ponudio posao da postanem model. Pošto sam visoka, dopala mi se ova ponuda da se bavim modelingom. U to vreme su mi uvek govorili da imam karakteristično lice, a ne telo. I tokom svog učešća u takmičenju za Miss Turske zapravo sam odustala od svoje manekenske karijere. Htela sam da se vratim u Holandiju i studiram psihologiju.
Naravno, vaši pogledi su se promenili kada ste pobedili…
– Ne, zapravo zaboravila sam sledećeg dana kada sam pobedila.
Ali zašto ste odlučili da ostanete ovde i glumite?
– Mog oca su jako zanimali filmovi. Svake večeri su se gledali filmovi u našoj kući. Čak sam glumila u kratkom filmu sa 13 godina. nakon što sam izabrana za lepoticu Turske, bilo je mnogo ponuda, ali moj turski jezik nije bio na zavidnom nivou. Godinu dana bez posla pohađala sam časove turskog jezika i dikciju. Zapravo, cela moja karijera je uvek bila sa trenutnim odlukama. Počela sam rekavši: “Pustite me da pokušam”, i evo me već 10 godina u ovomposlu.
Uvek si jednom nogom u Holandiji. Da li ste se odlobodili percepcije “imigranta”?
– Ne mogu se otresti percepcije imigranta. Mislim da će se tako i nastaviti. Na primer, tokom pandemije otišla sam u Holandiju da posetim porodicu. Bilo je čak i onih koji su mi rekli: “Ne dolazi”. Ali, svi žele da budu blizu porodice. Istovremeno sam i u Turskoj i u Holandiji. Rođena sam tamo i provela prelepih 18 godina tamo, a ovde sam odlučila da radim i stvaram. Tako da, imam dva doma, tamo i ovde.
Kada ste postali glumica, nakon izbora za lepotu, da li ste počeli da se suočavate sa nekim predrasudama?
– Da, naišla sam na takvo ponašanje. Bilo je ljudikoji su rekli: “Upravo je pobedila na takmičenju za lepotu i odmah postala glumica”. Svakako se to dešava, ali nakon što se čovek potrudi i poštuje svoj posao, vremenom se te pristrasnosti raspadaju. Ljudi shvataju da ste zapravo trodimenzionalni, a ne dvodimenzionalni.
Da li misliš da su stereotipi i predrasude problem mnogih glumaca danas?
– U svetu imamo mnogo većih problema od prekomerne težine ili celulita. Prvo očistimo svet od prljavštine.
Možete li nam reći nešto o Jasemin, liku kojeg igrati u seriji “Novi život”.
– Jasemin je sivi lik. Ponekada je u pravu, a ponekada ne. Nismo li svi takvi u svom životu?
Jasemin je lik koji pati od nasilja svog supruga. Da li ste imali nekih psiholoških poteškoća u ovim scenama?
– Te scene smo radije prikazali u seriji iza vrata ili kroz igru senki. Ali uprkos tome, bilo je veoma teško. Uvek se setim vesti o nasilju nad ženama i imenima žena koje su zlostavljene. Ovo daleko nije manifestacija muškosti ili snaga kod muškarca.
Problem serije je taj što je muškarac ljubomoran na ženu…
– Da. U životu postoje i muškarci koji stalno govore: “Ljubomoran sam”. Mislim da je biti žena nešto posebno.
Da li ste se susreli sa nečim sličnim?
– Bože sačuvaj! Imam svoj život i ako si deo njega, poštovaćeš ga. Ne bih prihvatila da imam nekog u svojoj okolini tako ljubomornog, čak ni u porodici.
Ako biste dobili priliku da započnete novi život…
-Volela bih da živim na tihom, lepo mestu. Bilo bi lepo osećati da čim otvorim vrata, uđem u mir.
Kakav je vaš odnos sa partnerom Serkanom Čajogluom?
– Mislim da smo postali dobar duet, publika nas je zavolela. Dobro se slažemo, cela glumačka ekipa je veoma dobra, svi su jako prijatni.
U seriji ima puno akcionih scena. Da li se pripremate za ove scene?
Budući da je deo akcija više na Ademu (Serkanu Čajoglu), zaista ne želim da budem previše pripremljena kada uđem u scenu borbe. Ostavljamo ovaj trenutak da pokažemo reakciju normalne žene koja ne zna kako da koristi oružje i da se bori.
Nekad ste glumili žene spremne da se odreknu mnogih stvari zbog svoje ljubavi. Čega se odričeš zbog svoje ljubavi?
– Mogu se odreći mnogih stvari zbog svoje ljubavi. Jer mir, ljubav, poštovanje su najdivniji osećaj na svetu.
Da li ste ikada imali ljubav koja će vas odvratiti od svega?
– Ne volim da pričam o svom ličnom životu.
Koliko ste visoki?
– 1,76 m. Visoka za devojku. Volela bih da sam visoka 1,72 ili nešto slično.
Zar to stvara poteškoće u vezi?
– (Smeh) Više ne nosim štikle toliko često, sada nosim patike. Ponekad moram da se lagano sagnem kada razgovaram sa ljudima. Srećom, ljudi oko mene su uvek visoki.
Da li su vaši kriterijumi previsoki za muškarce nakon igranja sa imenima poput Kivanča Tatlituga, Buraka Ozdživita i Serkana Čajoglu?
– Onaj kojeg smatraju najlepšim muškarcem u Turskoj, za mene je prijatelj s kojim mogu da izađem na večeru. Zapravo, to je moj posao.
Prevod intervjua: svetserije.info
Photo: Hurriyet