“Mardin je veoma drugačiji, veoma magičan, bajkovit grad koji duboko uranja u ljude. Svaki kutak ima drugačiju priču, drugačiji šarm. Mardin me je fascinirao, zadivio i ukrao mi srce. Osećam se kao u bajci”, kaže Hande Erčel, u nastavku fotografisanja i intervjua koji je dala u februarskom izdanju časopisa ELLE.
Pod uticajem mejnstrima i društvenih medija, svi pretpostavljamo da vam poznajemo. Ali siguran sam da ima još mnogo toga da se otkrije. Kako biste opisali sebe?
– Vremenom takođe naučim mnogo o sebi i životu. Ja zapravo uvek govorim, postoji veoma stvarna veza između mene i društvenih medija. Ja sam na društvenim mrežama baš kao i u svom svakodnevnom životu. Smirena, opuštena osoba, veoma povezana sa rutinom, strastvena za svoj posao i život i uzbuđenja zbog malih detalja.
Poslednja epizoda “Pokucaj na moja vrata” emitovana je prošlog septembra i verovatno je to prvi put da ste daleko od televizije tako dugo od tada. Da li je ovaj period odmora dobar za ljude poput vas koji ne mogu da žive bez posla? Kako provodite slobodno vreme?
– Kao osoba koja godinama za redom radim projekte za televiziju, isprva sam upala u totalno nepoznatu zonu. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na osećaj zaustavljanja pošto sam osoba koja “jede” posao. Posle nekog vremena počele su da se formiraju moje nove navike. Provela sam nekoliko dana potpuno sama sa Mavi, pokušavala sam da iskoristim svaku priliku da stvorim uspomene sa njom. Ponekad sam slikala slike satima. Završila sam čitanje knjiga koje ranije nisam stizala da pročitam. Gledala sam serije i filmove koje ranije nisam mogla da gledam. Kao neko ko voli da provodi vreme kod kuće, provela sam dosta vremena sa svojim psima i prijateljima kod kuće. Bio je to period kada sam se opuštala i osluškivala sebe.
Rekli ste da će vam mnogo nedostajati Eda na društvenim mrežama. Da li je teško reći zbogom svakom svom liku ili je to bio poseban komentar za Edu?
– Svaki lik koji igram za mene je nezaboravan i poseban. Vezana sam za sve i mislim da ne možete da uđete u ulogu a da niste vezani za nju. Istina je da Eda ima sasvim drugo mesto u mom životu. Pored toga što mi je bila veoma bliska, veoma slična meni; veza koju je ostvarila sa javnošću takođe je duboko uticala na mene. Čudan je osećaj oprostiti se od likova koje igram. To je kao da svakom liku ostavljate deo sebe i dodajete nove delove sopstvenoj priči. To je kao uveličavanje i udaljavanje.
Koliko znam, serija se emituje u 85 zemalja i vaša međunarodna prepoznatljivost raste sve više. Bili ste nominovani za nagradu ELLE Girl Russia u nominaciji “Devojka godine”, a britanski časopis Glamour proglasio vas je za najlepšu ženu godine. Kako se osećate povodom ovolikog divljenja? Kako biste reagovali da predlog projekta dođe iz inostranstva?
– Verujem da svaki glumac/ica sanja da bude voljen/na na međunarodnom nivou, da radi projekte u inostranstvu i da bude cenjen. Naravno da i ja. Sve ovo me približava ovom snu i veoma sam srećna. S druge strane, neminovno postajem opreznija, jer ovo nije samo lično priznanje ili uspeh. Pošto je to i oblast u kojoj ja predstavljam svoju zemlju, to naravno zahteva veći oprez i potrebu da se više radi.
Sigurna sam da trenutno čitate mnogo scenarija. Ima li nešto posebno što vam je zarobilo srce? Kojoj ženi biste voleli da date dušu u svom sledećem projektu?
– Postoje skripte koje čitam i ocenjujem. U svom sledećem projektu, želela bih da dam svoju dušu snažnoj ženi koja se bori kroz život uz sve probleme, koja se suprotstavlja životu, koja će inspirisati gledaoce i zauzeti mesto u njihovim srcima.
Znam da volite televiziju, uprkos svim poteškoćama i stresnom životu u kojem živi. Šta mislite koje su njegove prednosti i mane u odnosu na projekte na digitalnim platformama za glumca?
– Zato što su digitalni projekti pogodniji za upravljanje vremenom, a ne tako dugi i dosadni kao u televizijskim projektima. Ovo je naravno velika prednost i za ekipu i za glumca. Pored toga, možemo biti slobodniji da likovima damo fleksibilniju dušu u digitalnim projektima, jer u njima ne postoje stroge granice, kao u televizijskim projektima.
Da li biste voleli da se ponovo bavite istim poslom da se ponovo rodite?
– Volela bih da radim posao u kome mogu da imam vezu sa ljudima, posao koji mi daje priliku da kažem publici u šta verujem, posao koji mogu da hranim sebe i svoju dušu, da se usavršavam tokom ovog rada. Da radim i da je to priznato u celom sveti. Moj odgovor je DA! Rado bih to ponovila.
Pošto nije bilo snimanja poslednjih nekoliko meseci, da li ste uspeli da slikate? U koje vreme, sa kojim emocijama i kojim bojama ste najviše slikali?
– Crtanje je definitivno jedna od mojih najefikasnijih terapija. Terapeutski, opuštajući efekat je veoma veliki. Umetnost uopšte, bilo koja oblast umetnosti dodiruje dušu. U vreme kada nisam radila, imala sam priliku da crtam punim plućima. Ne mogu da kažem da postoji određeno vreme ili osećaj za ovo, to je impuls koji dolazi iznutra, iz same dubine, i vodi me na platno.
Tema februarskog izdanja magazina ELLE je “Sve lokalno je novo globalno”. Ističemo potrebu da podržimo lokalnu proizvodnju u svakoj industriji kako bismo zaštitili planetu. Šta mislite o tome?
– Naša planeta poslednjih nekoliko godina toliko vrišti za pomoć da je gotovo nemoguće ne čuti ili se pretvarati da ne čuješ. Svi požari, zemljotresi, prirodne katastrofe, suše, ugrožene vrste, pokušavaju da nam ukažu na isto – da nema druge planete na kojoj bismo živeli i svi moramo da damo svoj deo zaštite. U tom smislu, podršku domaće proizvodnje smatram veoma vrednom. Posebno u modnoj industriji, takođe volim da podržavam održive kolekcije i lokalne brendove. Kupujem uvek na istom tržištu, od istog lokalnog prodavca. Kada kupujem kod njih, volim topao i poznat osećaj i činjenicu da me poznaju do te mere da unapred pripreme ono što kupim pre nego što bilo šta kažem i rado podržavam lokalne uzgajivače.
Vaša veza sa Mavi je očigledna. Vi niste samo tetka već i majka kada vaša sestra otputuje. Da li se borite, suočavate sa poteškoćama u takvim trenucima? Da li ona ima drugačije navike, ili su slične vašim?
– Mavi volim mnogo. Biti sa njom kada moje sestre nema, čitati joj bajke, plesati sa njom, spavati zajedno, stvarati nove uspomene su najdragoceniji trenuci u mom životu. Uz to, dok razmišljam o tome da mi je sestra poverila ono najvažnije što ima u životu, počinjem da brinem, osećam veoma ozbiljnu odgovornost i trudim se da sve uradim savršeno. Mavi je od rođenja pokazivala svoje jedinstvene osobine. Ima puno navika sličnih mojim. Najsličniji su joj ljubav prema slobodi i tvrdoglavost.
Čemu vam se Mavino prisustvo naučilo?
– Mnogo učimo dok Mari raste. Razumem kako mogu da volim beskonačno, bezuslovno i koliko mi je srce veliko uz nju. U isto vreme, učim da budem radoznala o svemu u životu kao i ona i da uživam u svakom trenutku sa njom iznova i iznova.
Ovo će zvučati kliše, ali pošto smo u mesecu zaljubljenih, moram da vas pitam: kako biste definisali ljubav? Najbolji i najteži aspekti ljubavi?
– Zapravo, mislim da nije u redu definisati ljubav i prikazivati je u formi. Moje uzbuđenje za život, moja posvećenost poslu, moje divljenje prirodi i moja slabost prema životinjima takođe su uključeni u modu definiciju ljubavi. Ljubav je za mene stanje ludila. Moja najluđa stanja izlaze iz mene kada sam zaljubljena – ovo je i najbolja i ujedno najteža strana.
Ako biste mogli da uđete u vremenski tunel, da li biste želeli da se teleportujete u prošlost ili budućnost? Koliko biste imali godina i koga biste poveli sa sobom?
– Kada bih imala priliku, otputovala bih u Pariz šezdesetih sa svojim prijateljima. Bilo bi lepo osetiti ovu romantičnu, magičnu i iskrenu autu tog vremena.
Pisanje o kojem se ovih dana često raspravlja je idealizovana slika tela koju društveni mediji guraju, posebno na mlade devojke. Inače, u Norveškoj su uveli zakon po kome su brendovi i influenseri dužni da naznače fotografije na koje su primenili filtere ili retuš. Šta biste savetovali mladima?
– Kada radite ispred ekrana, mnogi ljudi koji vas gledaju imaju pravo da kritikuju vaše fizičke karakteristike na najoštriji način. Nažalost, ako odlučite da radite ispred ekrana, vaše telesne mere moraju svima izgledati dobro, morate biti spremni da uvek zaštitite ova merenja po svaku cenu i izgledate savršeno u svim uslovima. U suprotnom, bićete izloženi svakojakim kritikama i uvredama. Iako mislim da je ovo počelo pomalo da se ruši u poslednje vreme, smatram da su svi pritisci i kritike koje se upućuju na idealizovanu percepciju tela i lepote na društvenim mrežama veoma nepravedne i uvredljive. Mislim da je veoma važno da se nalozi na DM sa velikim brojem pratilaca kao i poznate ličnost ponašaju pažljivo i skreću pažnju na ovo pitanje. Jedini savet koji mogu da vam je: ko vas pritiska u percepciji fizičke lepote i žestoko kritikuje, on svoju nesreću odražava sopstvenim telom ili dušom. Ne obraćajne pažnju!
Da li se mnogo kritikujete ili se obično osećate dobro u vezi sa sobom?
– S vremena na vreme sama sebe oštro izkritikujem. Pošto mi u takvim trenucima život jako “zatreperi”, obično pokušam da priđem sebi sa nežnošću i pogledam se sa strane.
Šta radite da biste se osećali bolje kada vam je loše raspoloženje?
– Ponekad uključim svoje omiljene pesme i igram, ponekad uzmem svoje pse i odem u dugu šetnju, ili zaspim gledajući Harija Potera. Ponekad pravim spontane planove sa prijateljima, a ponekad dozvolim sebi da doživim tu emociju.
Imate neverovatnu bazu fanova. Čak su i nama na Elle nalogu stizale poruke, kada su shvatili da se fotografišemo sa vama. Čemu pripisujete ovu ljubav?
– To pripisujem svojoj dubokoj ljubavi prema njima. Oni vide koliko ih volim, da imamo tako stvarnu vezu jedni s drugima godinama. Uz njih sam odrastala i pred njihovim očima su svedoci svojih mojih trenutaka, zabrinuti i tužni sa mnom. Veoma sam srećna i puna zahvalnosti, tako da mi je drago što su tu!
Šta vaši prijatelji najviše vole kod vas, čemu se najviše smeju?
– Pre neki dan, jedan moj veoma blizak prijatelj mi je napisao poruku u kojoj je pisalo: “Sviša mi se tvoja hrabrost, uspravno držanje i činjenica da si Ajlinina ćerka”. Generalno, mi se uvek smejemo u bilo kojoj situaciji i uvek se mnogo smejemo pod bilo kojim okolnostima. Ali posebno se mnogo smeju nekim mojim hladnim odgovorima i mom entuzizajmu za male stvari.
Šta vam na svetu daje najviše nade i povećava motivaciju za život?
– Možda zvuči tako jednostavno i klasično, ali izlazak sunca je možda ono što mi daje najviše nade. Svaki put kada pogledam izlazak sunca, samo zurim u njega nekoliko minuta, kao da ga vidim prvi put, i setim se da imam nove prilike da počnem iznova.
Gde se najbolje osećaš?
– Pored Mavi, u sva mora u kojima mogu da plivam.
Da danas uzmete svoju desetogodišnju verziju pod ruku i zajedno prošetate, šta biste joj rekli?
– Budući da će ti život otvoriti šarene puteve sa mesta koja nikada nisi očekivala, u tebi će stvoriti i prazninu koja se nikada neće zatvoriti. Dobra vest je da ćeš, uprkos ovoj praznini, i dalje biti radoznala i uzbuđena zbog novih puteva bez gubljenja boja života.
Prevod intervjua za magazin ELLE: Svet serija
Photo: ELLE magazin