Korak po korak u svojoj karijeri, napredovala je do glavne uloge. Glumila je u najgledanijoj seriji na ekranu. Njena lepota privlači pažnju koliko i njen talenat, ali je dovoljno da se nazove dobrom glumicom. Sa Deniz Bajsal razgovarali smo o njenom radu, životu i braku sa Barisom Jortču, pevačem grupe Kolpa.
Upoznali smo vas na ekranu pre 11 godina, bili ste nominovani za gledane uloge, za to vreme ste se venčali. A sada imaš 30 godina…
– Uvek su mi govorili da 30-te postaju prekretnica za čoveka. Čini mi se da ste svesniji svoje ženstvenosti, počinjete da cenite sebe. Počela sam da brinem o sebi i više investiram. Osećam se tako dobro da bih volela da sam to osetila u svojim dvadesetim. Bilo na snimanju ili u privatnom životu, bila sam krhka, previše skromna… Bila sam osoba koja nije mogla da se zalaže za svoja prava. Sada mogu da kažem “Stop” kada neko pokuša da preže moju granicu. To mi se mnogo dopada.
Rekli ste: “Bila sam osoba koja nije mogla da brani svoja prava”. Šta te je navelo da se ovako osećaš?
– Ja sam osoba koja se dobro slaže sa svima. Nikome ne pristupam sa predrasudama ili zlobom. Počela sam da shvatam štetnost toga. Jer nisu svi isti. Ranije sam svima verovala i sve pričala, a onda sam shvatila da te granice počinju da prelaze. Sada mogu da zaštitim sebe i postavim granicu. Mada, odlično se slažem sa svima, i dalje radim šta želim.
Šta vas je ovo zanimanje naučilo za ovih 11 godina?
– Naučilo me je da budem otporna, šta mogu da uradim, koliko sam jaka. Svaki put želim da uradim nešto novo. Iako se veoma umorna, nije me briga, jer volim da radim stvari koje me opterećuju.
Rekli ste “izdržljiva”… Međutim, vaša profesija deluje lepše i veoma profitabilnije…
– Za neke jeste, ali ne i za mene. Nisam započela ovu profesiju da bih stigla na televiziju i poslala poznata. Radila sam u pozorište. Tamo me je učiteljica prijavila u agenciju i razveselila me. Inače, ne bih mogla da dođem u Istanbul, bila sam obeshrabrena. Osim toga, zarada nije bila moja briga. Nikada se nisam vodila mišlju “neka imam samo neki posao”. Svi smo prošli kroz pandemiju, razmišljali šta da radimo. S jedne strane, dolazi nova generacija: veoma lepi, talentovani, mladi… Vi doživljavate i strepnju, ali ja ću uvek nastaviti ovaj naporan tempo rada, jer to sam ja.
Mnogo je imena koja zablistaju posle dve godine, a zatim nestaju. Koja je tajna vaše stabilnosti?
– Mislim da je izbor projekta i vera. Naravno, imala sam i projekte koji nisu išli, sve je to normalno. Snimamo 150 minuta nedeljno. Idemo u etar, dolazi gledanost, treća, četvrta epizoda… I kada nam kažu “radimo finale”, sav trud propadne. U tom pogledu, “Organizacija” mi je mnogo pružila.
Da li ste zabrinuti da izgledate dobro na ekranu?
– Ne. Ako pogledate moj najnoviji projekat, nije me bilo briga, posebno u prvoj sezoni. U nekim scenama čak i ne koristim šminku. Drugi način je kako prevariti javnost. Sad ljudi sve vide. Instagram, tviter, društvene mreže, odmah sve primete i kažu: “Upravo je izašla pod tuš, ali imam maskaru na trepavicama”.
Imate li neke intervencije na licu?
– Imam rinoplastiku, imala sam dve operacije. Slomila sam nos dok sam igrala košarku. Zahvaljujući doktoru koji je sačuvao hrskavicu u prvoj operaciji, onda sam imala drugu. Ni meni to baš nije odgovaralo, ali sa godinama se čovek sve više obeshrabruje u tim stvarima. Pored toga, bore u blizini usne bile su genetski duboke, gde sam uradila filer pre tri godine. Nisam to ponovila jer nije bilo potrebno. Nikada nisam radila botoks, ali sam počela dobro da se brinem o svojoj koži i da ulažem u nju. Krema za sunčanje je veoma važna. Govorila sam: Toliko sam umorna da ne mogu da skinem šminku, i odlazila u krevet. Shvatila sam koliko je to pogrešno.
U braku ste tri godine, kako stoje stvari?
– Dobro. Snimanje se neko vreme odvijalo u Ankari, a onda smo bili razdvojeni. U početku je ovo razdvajanje bilo veoma bolno za mene. Posle pandemije, osećala sam se kao da sam bačena sa 50. sprata. Bila sam u Ankari, tamo smo radili veoma užurbanim tempom. Bila je zima, transport je bio otežan. Bili smo razdvojeni dve godine, ali smo to nekako preživeli. Naučili smo da budemo svoji. Stoga mogu reći da su naši odnosi ojačali.
Koja je tajna srećnog braka?
– Ne tretirajte brak kao brak.
Kako to?
– Veliku odgovornost polažemo na brak. Ima ljudi koji se venčaaju da bi pokazali svoju venčanicu, ali to je već druga tema. Dakle, ne preuzimajte na sve previše odgovornosti. Morate biti u mogućnosti da ostavite ta vrata otvorena. U suprotnom to eskalira u bolnu vezu i mislim da tada strane počinju da povređuju jedna drugu.
Vi imate snimanja, a on koncerte. Kako kreirate zajednično vreme?
– Njegovi koncerti leti su bili neverovatni, stalno je bio van grada ili u inostranstvu. Ako se nađemo kod kuće, kažemo: “O, zdravo, jesi bio ovde?” Ali posle vremena provedenog u Ankari i duge razdvojenosti, pomislila sam: “Uostalom, zajedno smo, bar se vidimo uveče”. Zahvalni smo na tome.
Vaš suprug je pevač grupe Kolpa. Na koncertima devojke vrište ispred bine. Jesi li ljubomorna?
– Ne. Bio bi problem da devojke ne vrište na koncertima mog muža.
Nije li on ljubomoran?
– U početku, dok smo bili u vezi, bili smo mnogo ljubomorni jedno na drugo. U našoj industriji ljubomora mi deluje normalno. Teško je u našoj kulturi. Ali tu ljubomoru trenutno ne osećamo. Jer ako ste ljubomorni, to znači da ne verujete toj osobi. Tada će život biti surov prema tebi. I šta god da uradiš, čak i da ga vežeš, ne možeš da ga dovedeš nikuda, on će to učiniti kako god. Tako da je bolje da se ne mešaš.
Da li razmišljate o deci, da li želite da imate dete?
– Ne, ja ne želim.
Zašto?
– Kako da ovo objasnim? U stvari, ovo je donekle složeno i specifično pitanje. Moje telo, moja odluka. Malo kasno sam otkrila sebe, svoju slobodu, kasno sam shvatila svoju vrednost. Mislim da će biti šteta za dete. Ne želim da preuzmem takvu vrstvu odgovornosti. Hoću da radim i provodim vreme sa Barišem, i daj Bože onima koji to žele. Možda se predomislim za godinu-dve, ali za sada imamo dosta mojih nećanja.
Murat Jildirim je postao vaš partner u trećoj sezoni, kako vam se sviđa da radite sa njim?
– Da, Murat se ove godine pridružio ekipi. On je veoma prijatna, vredna, veoma promišljena osoba koja sedi i analizira scene jednu po jednu. Interesantna osoba, kao i njegova žena. Upoznala sam i njihovu bebu, tako su slatki.
U seriji postoje ozbilje borbene scene. Da li ste uzimali obuku za to?
– Naravno da bih volela da imam više slobodno vremena da probam šta još možemo da uradimo. Trenutno naše scene borbe prsa u prsa izgledaju veoma lepo. U početku sam se plašila: “Šta ako napravim pogrešan korak i povredim onoga ispred sebe?” Tada su mi učitelji rekli: “Udri, sestro, šta ćeš drugo?” I počela sam da udaram.
Možete li nekoga da oborite s nogu?
– Ako je neko veći od mene, teško. Ali tebe mogu da oborim.
Igrate agenta. Da li stvarno želite da budete agent?
– Volela bih, ali ne znam da li mogu. Nema ličnog života, fokusirani ste na jedan cilj. Mislim da je to prilično težak posao. Za neke ljude to izgleda kao urođeni talenat.
Veoma ste tvrdoglavi, zar ne?
– Da, ne možete da me naterate ni na šta. Ako neću, nekako ne radim, nervira me što me nešto tera. Ako ipak uradim, onda se naljutim.
Prevod intervjua: Svet serija
Foto: Hurriyet