Burdžu Biridžik u intervjuu Hakana Gedže za novine Hurriyet.
O čemu je radnja serije “Devojka iza stakla”?
– Ovo je priča zasnovana na knjizi Gulseren Budaidžioglu, “Devojka iza stakla”. Videćemo priču u kojoj njeni likovi, koji su bili nedovršeni od detinjstva, pokušavaju da spasu svoje živote i pretvore ovaj život, koji se spolja čini kao pakao, u raj.
Da li mislite da se pakao može pretvoriti u raj?
– Mi imamo nade, pokušavamo nekako da evoluiramo od očaja do nade. Još uvek ima nade…
Znam da ove godine niste razmišljali o radu na televiziji…
– Da, nikada nisam pomislila da snimam seriju tokom pandemije.
Šta vas je ubedilo?
– Naš producent Onur Guvenatam rekao mi je: “Ne donosi odluku bez čitanja ove priče”. Pročitala sam knjigu i pomislila da ovde postoji nešto dobro. Ovo je zaista jako zanimljiva priča.
Šta je tako privlačno u njoj?
– Nalan, koju igram, ima toliko strana, toliko je različitih trauma i okrutnosti kroz koje je prošla… Odrasla je uz takvo nasilje… Majka ju je prvo fizički, a zatim i psihički zlostavljala od ranog detinjstva. Ona je ćerka guvernera i penzionisana profesorka književnosti. Spolja je reč o ženi (Nalan) koja živi u vili, pristojno odevena, pohađala časove klavira i baleta. Izgleda da ima dobar život. Ali zapravo, ona živi u kavezu. Nikada nije znala za život, sa prozora gleda život kakav je nije naučila njena majka. Ona želi da raste u ljubavi, ali majka je nikada nije bolela. Kad pomisli da je svog princa pronašla na belom konju, ispostavlja se da je lik koji je i sam ostao u sasvim drugoj usamljenosti.
Da li ste ikada iskusili psihološko zlostavljanje?
– Tokom svog prvog semestra na fakultetu, imala sam dečka i bila sam na putu ka takvog vezi. Kada sam se suočila sa situacijama kao što su zbunjenost oko toga šta da obučem, pritisak koristeći svoje komplekse i lošu komunikaciju, odmah sam to presekla, ne dozvoljavajući da se nastavi.
PROČITAJTE: Hande Erčel – transformacija od babyface do insta dame
Kao i Nalan, i vi imate savršen spoljni život. Koje su vaše povrede?
– Definitivno imam povrede iza kuliza vezane za detinjstvo. Ali nekako sam stigla na pravu stranu priče. Moja baka, moj deda, moj brat, moj ujak, moja mama… Jako sam dobro stigla do mesta gde sam sada, jer sam odrasla u veoma dobroj porodici.
Da li govorite o razvodu roditelja?
– Da, i traumi iz tog perioda. Rastali su se kad sam bila jako mala. Ostala sam sa majkom. Odrastala sam u ljubavi i doživela te traume. Rekla sam sebi: “Bez obzira na uslove, ovo je tvoj život i moraš da živiš u skladu s tim”. I zaista, izlećila sam ove rade i nedostatke u svom životu.
Da li je tvoja majka tvoj heroj?
– Neko bi trebalo da piše o životu moje majke, a enko da je u glumi u seriji.
Kakav je bio njen život?
– Život moje majka je živopisan. Deo njenog života započeo sa nekim nedostacima, a zatim se pretvorila u zanimljiv, živahan i smešan lik. U mladosti je preokrenula život koji je izgledao pakleno, u korist porodice, dece i sebe. Žena koja je uspela da ostane živa, stojeći na nogama. Uspela je da postane srećna. Ali neću više davati spojleri. Znate, snimaćemo kasnije i videti (smeh)…
Mislim da ste mladi počeli da radite…
– Da, želela sam da doprinesem kući. Odrasla sam u Antaliji. U malim mestima deca su radila kao šegrti. Deda je poslao mog brata u prodavnicu kao šegrta. Tokom leta u srednjoj školi radila sam i u frizerskom salonu. U to vreme sam mislila da ću se time i baviti, jako me je zanimala kosa. Ali niko mi nije dao da nešto radim sa kosom, već sam samo prala kosu i čistila pod. Sledeće godine sam radila u kafiću i td…
Da li su se baka i deda brinuli o vama dok je mama radila? Da li su doživeli tvoju slavu?
– Da, jesu. Deda je video prva dva projekta. Ljubio bi televizor. Nažalost, umro je. Moja baka je ostala sama, ali je i ona skoro umrla.
Vaša drama govori o psihološkoj priči. Jeste li ikada posetili psihologa?
– Da, bila sam kod psihologa. Kada sam ranije imala probleme, pokušavala sam da pobegnem od njih. Ali sada se trudim da idem redovno, što je posebno jako korisno zbog posla kojim se bavim.
Zašto?
– Mi ne igramo uvek slatke uloge. Kada započnete da igrate uloge sa vrlo dubokim i ozbiljnim poteškoćama, gde provodite po 20 sati dnevno sa likom, ponekad treba da odemo kod psihologa. Pored toga, nedavno sam počela da ih posećujem pre projekta. Ranije sam praktikovala da idem kod profesora glume pre svakog projekta, ali sada idem kod psihologa pre novog projekta.
Kakav je efekat toga?
– Naravno da sam puno naučila na tim terapijama. Ali kada uđete u psihologiju rada, niko bolji od psihologa neće dati odgovor na pitanje: “Kakav je odraz lika koji je u detinjstvu živeo sa takvim stvarima.” Iz tog razlika sam nedavno bila na terapiji sa psihologom.
Da li mislite da umetnost može nešto da izleči?
– Narator ima izreku: “Ako ono što društvo čuje postane bolje, i samo će postati bolje”. Stoga, ako ono što nazivamo svetskom kinematografijom postane bolje, poboljšaće se i društvo.
Studirali ste na Arheološkom fakultetu Egejskog univerziteta. Šta se desilo?
– Prošle godine su završeni moji završni ispiti. Počela sam da učim. Pomislila sam: “Ići ću na univerzitet i nastaviti da idem u pozorište.” Još uvek pričam prijateljima o 45-dnevnim iskopavanjima zbog kojih sam s vremena na vreme išla u Van.
U naš život ušli ste glumačkim takmičenjem emitovanim na kanalu D. Sada ste postali jedno od najvažnijih lica kanala. Zašto mislite da vas je javnog toliko zavolela?
– Ljudi su videli veru u mene, zaljubili se i želeli su da veruju u priču koju sam želela da ispričam. I verujući u ovo, zajedno se penjemo ovim stepenicama.
Pored talenta, koliki je uticaj lepota imala na vašu karijeru?
– Ne postoji način da lepota u početku bude neobuhvaćena. Znamo odlično kako se sistem okreće. Ako smo lepi, ova vrata se odmah otvaraju. Ali lepota može samo otvoriti vrata. Postoji slika koju i producent i publika žele da vide. Ali ako nemate ništa osim slike, ostaju vam otvorena vrata, a onda ne možete pobeći i otvoriti druga. Pogotovo kada pogledam strana dela, vidim da nešto treba menjati. Ovo nije nešto povezano sa lepotovom. Verujem kad vidim nešto lepo, a ne kada vidim nešto stvarno. Zbog toga se moramo okrenuti stvarnosti. Ako je istina lepa, trebalo bi da bude lepa, ako ne, onda bi trebalo da bude tako.
Nalan, koju tumačiš u seriji, veoma je odana i zaljubljena devojka, a kakva si ti?
– Ja sam verna i zaljubljena. Porodica mi je jako važna.
Sa suprugom Emreom ste osam godina zajedno, a pet godina u braku. On je rođak vašeg bliskog prijatelja?
– Da, tako smo se upoznali.
Kako ste ga prepoznali kao svog muškarca i zaljubili se?
– Nisam ga tražila, sam mi je došao i otvorio oči. (smeh)
Kako je to bilo?
– Kada smo se prvi put upoznali, rekao je: “Kakva slatka devojka”, ali ja sam tada imala momka, a on devojku. Zatim je prekinuo sa devojkom i ponovo smo se sreli. Kada je shvatio da imam dečka, povukao se. Dve godine kasnije, ponovo smo se sreli i ja sam tada bila sama. Započeli smo vezu.
Šta se promenilo posle braka?
– Mi smo od onih koji su dobili srećan brak. Uvek je teško pronaći harmoniju. Ako gledamo nešto na TV, gledamo držeći se za ruke. Smejemo se glupostima, pa nastavljamo da podržavamo ljubav i da se poštujemo. Osim toga, ne govorim o Emreu, ali život sa dvoje ljudi je zaista složen.
Zašto?
– Pa niste uvek istog raspoloženja. Na primer, imate svoje vreme. Morate se nekako osloboditi besa. Ali nisam ljuta na njega, naravno… Ali, ipak kod kuće ne možeš da se ljutiš.
Vaš suprug je takođe i vaš menadžer. Nije li teško raditi zajedno?
– Pretpostavljala sam da će biti mnogo teže. Takođe, emotivna sam i plašim se da bih mogla da počnem da mešam posao i brak. Ne opterećujemo jedno drugo, fleksibilni smo oboje, tako da uvek uskačemo i pomažemo se.
Svi likovi koje ste do sada glumili međusobno se razlikuju. Da li je ovo poseban plan za vašu karijeru?
– Kada pogledam celu sliku, sviđa mi se što se svi međusobno razlikuju, poput kataloga. Nekada sam razmišljala o scenarijima i likovima koje ću igrati, ali sada razmišljam o tome kako će se lik koji ću oživeti odvijati u ovom u tom katalogu. Želim da novac koji zaradim uložim u produkciju filmova i dodati nešto novo u ovaj katalog.
Kakva se borba u ovoj areni odvija među mladim glumcima?
– Otvorene su mnoge digitalne platforme, bezbrojni projekti su u toku. Svima se čini da ćemo u kakvom takvom trenutku imati za hleb. Zbog toga se neću takmičiti. Mislim da mogu da radim šta želim, da imam dete nakon što postignem ono što želim, jer želim da budem stalno s njima, u njegove prve tri godine.
Da li želite dete?
– Da, naravno da želim. Imam san o blizancima. Bilo bi lepo da budu devojčica i dečak.
Imate 32 godine. Postajete svesni nekih stvari.
– Da. Ulazim u period kada preispitujem mnoge stvari. Iako ste svesni svoje ženstvenosti sa 20 godina, shvatate šta znači biti osoba posle 30. U vašem životu na autopilotu iznenada se postavlja pitanje: “Zašto tako reagujem na mnoge stvari? Zašto sam ovakva?” I onda počinjete da sumnjate u mnoge stvari. Prvo padneš, pa ustaneš i počneš da pronalaziš tačne odgovore na mnoga pitanja. I to što ne razumeš, taj put daješ sebi kao primer. Svideo mi se moj 30. rođendan!
By: svetserija.info
Photo: Promo