Sa svojim simpatičnim stavom i visokom energijom u proteklom periodu postala je jedna od “najstvarnijih” glumica na ekranu. Iako Leyla iz TV serije ‘Tri kuruša’ predstavlja tačku do koje je danas došla kao primjer upornosti govoreći “Toliko sam željela, pokušavala i uspjela”, u suštini svjedočimo bajkovitom putovanju djevojke sanjalice…
Nije uzalud što je osjećamo tako bliskom. Ona je jedna od nas. Ova mlada zvijezda, koja ne prekida druženje sa grupom prijatelja sa fakulteta, ističe svoj timski duh i jake porodične odnose. Misli da je ljubav najdragocjenija emocija na svijetu i podvlači riječ koja osvjetljava kamen temeljac svih njenih pozitivnih kvaliteta: ljubav!
Iako značenja koja se pripisuju uspjehu zvuče prilično kliše, ona kombinuje kvalifikovane vrijednosti koje uspjeh ispunjavaju njenim pogledima na život i uspijeva da kruniše svoj talenat ulogom u ‘Tri kuruša’. Dok se pripremamo da dočekamo novu godinu, pokušavamo da prepišemo definiciju iskrenosti i uspjeha od pravog imena – Aslıhan Malbora.
Tvoja gluma, tvoj stav i tvoje vrednosti…Prije nego što progovorimo o svemu tome, želimo da budemo uključeni u priču od početka. Kakvo si dijete bila? Možeš li nešto reći o strukturi svoje porodice?
A: Jedina sam kćerka vrijednih, disciplinovanih i voljenih roditelja. Imam i starijeg brata. Njihov interes, objektivnost i ljubav nam nikada nisu izostajali. Učinili su sve što su mogli da mi budemo dobro obrazovani ljudi. I brat i ja smo bili djeca koja su odrasla uz sport i muziku, uspješna u svom akademskom obrazovanju. Bar koliko majka i otac, toliko baka i djed imaju veliki uticaj na mene. Pošto su roditelji imali zauzet poslovni život, provodila sam mnogo vremena mimo škole sa bakom. Uvijek sam uzimala za primjer njihovu energiju koja sve obuhvata i širi ljubav.
Većina djece mašta o tome šta će biti u budućnosti. Kako si ti sebe zamišljala, jesi li uspjela ostvariti svoje snove?
A: Upravo sam ovako sebe zamišljala. Bilo je trenutaka kada sam se vidjela u Holivudu dok sam bila klinka, a bilo je trenutaka kada sam mislila da sam osvojila Oskara. Stalno sam zamišljala sebe ispred kamere. Tako da se danas osjećam prilično ispunjeno. Kažu da je 85% ljudi u Turskoj nezadovoljno svojim poslom. Npr. imam puno prijatelja inženjera koji vole svoj posao, ali su nezadovoljni zbog ekonomskih uslova. Ja sam srećna što mogu preći iz statusa skrivenog identiteta u status uspješnog identiteta. Nije to samo sreća, naravno. Toliko sam to željela, ali najprije vjerovala. Onda sam pokušavala i pokušavala.
Kako se razvila ideja o sticanju inženjerskog obrazovanja? Je li to odsjek koji si dobrovoljno odabrala?
A: Svi članovi moje uže porodice su inženjeri. S obzirom na takve okolnosti, mislim da je bilo neizbježno da studiram inženjerstvo kad sam i sama bila dobra sa brojevima. Najviše sam voljela da učim fiziku, hemiju i matematiku. Kod kuće još uvijek imam knjigu iz geometrije koju s vremena na vrijeme uzimam i rješavam. Veoma sam srećna što sam studirala inženjerstvo i što sam diplomirala na Tehničkom fakultetu (İTU). Ali ako me pitate da li je prehrambeni inženjering bio pravi izbor, da sam tada imala sadašnje razmišljanje, mislim da bih se preusmjerila na drugu oblast inženjeringa.
Iako u posljednje vrijeme nailazimo na mnogo novih imena, nije lako dobiti priliku za učestvovanje u dobrim projektima. Kako si ti napravila prednost? Misliš li da je dovoljno biti talentovan?
A: Talenat je neophodan. Ali da li je to dovoljno samo po sebi? Ne! Prolazite kroz mnoge filtere od obrva, očiju, držanja i boje kože. Vaša harmonija sa partnerom, vaša sposobnost da se slažete sa drugim članovima tima, vaša energija…Ova lista se nastavlja u nedogled. Ukratko, nazovimo to kombinacijom talenta, sreće i pravog vremena.
Publika te bolje upoznala kroz scenario kakav nam je nedostajao u TV seriji ‘Tri kuruša’. Kakvu energiju si dobila kada si prvi put pročitala scenario, na koji lik si pomislila?
A: Sjećam se da sam ga odmah pročitala i pitala se kako izgleda druga epizoda. Čak sam nekoliko puta u međusobnim razgovorima govorila da ne čitam scenario sa radnom energijom, već se osjećam više kao da čitam knjigu. Na kraju gotovo svakog sklopljenog scenarija pitala bih se: “I šta sad?” Čitala bih nestrpljivo posljednju stranicu s mislima “Hajde da nabavimo novi dio”. Ovo čini moj rad veoma vrijednim za mene. Takvu energiju nije moguće uhvatiti u svakom poslu.
Možemo kazati da lik Leyle ima čvrst stav. A da li je Leyla junakinja sa kojom možeš biti prijateljica u stvarnom životu ili imate potpuno drugačije karakteristike?
A: Imam i sličnosti i razlike sa Leylom. Npr. obje imamo visoku životnu energiju. Ona je hrabrija od mene, ja sam mirnija. Bila bih vrlo voljna i puna ljubavi za mogućnost da budem njen prijatelj. Siguran sam da bi me mnogo čemu naučila.
Na osnovu lika koga igraš, pitamo se i kakva si osoba u vezi. Kako ide tvoja veza, je li sve u redu?
A: Ja sam od onih koji vole sve. Tako je i sa mojim dečkom i sa mojim prijateljima. Trudim se da sam u skladu sa svime što je važno za njih. Sve je dobro u mojoj vezi. Naravno, kao i svakoj vezi, povremeno naiđemo na prepreke. Ali mi se poznajemo toliko dugo da znamo dobro i međusobne namjere, pa nam je s rukom u ruci lako savladati sve prepreke.
Zahvaljujući razvoju digitalnog svijeta na društvenim mrežama, uspijevamo transparentno podijeliti sve. Kakav je tvoj odnos sa društvenim mrežama?
A: Zbog perioda u kome živimo, svi učimo alfabet društvenih mreža. Zbog svoje profesije, malo sam bolje upoznata sa suptilnostima društvenih medija. Je li to situacija koju mogu duboko ukorijeniti u sopstvene navike? Ne, ne još. Ponekad se jako ograđujem. Ali se ne opirem, pokušavam prihvatiti protok vremena i naučiti.
Uspijevaš biti inspiracija mladim ljudima kako svojom glumom, tako i svojim stavom. Koji je najvredniji savjet koji možeš dati svojim obožavateljima?
A: Kakva sreća za mene! Ljubav je najdragocenije osjećanje na ovom svijetu. Vjerovatno bih im rekla da prvo vole sebe, a onda da vode računa o ljudima koje vole. Zato što je sve dobro kada se dijeli.
Bez obzira do koje tačke stigli, uvijek nastavljamo da sanjamo. Kakav život zamišljaš za nekoliko godina u budućnosti?
A: Od djetinjstva sam na pitanje “Možeš li se predstaviti u tri riječi?” davala odgovor koji se nije promijenio: Ja nisam sanjar. Sadašnjost je bezbroj mojih snova. Kažu da je prvi korak ka ostvarenju snova sanjati. I ja vjerujem u to. Neću vam reći gdje se vidim za nekoliko godina, ali mogu reći da želim ostvariti svoje snove bez suočavanja sa pravim problemima kao što su zdravlje i sreća.
Većina uspješnih poslova u osnovi sa sobom nosi i nevidljive detalje. Na koje detalje obraćaš pažnju kada radiš sa timom?
A: Ako se trudiš da radiš svoj posao kako treba, onda je to najbitnije. Naravno, veoma je važno i poznavanje timskog duha. Ako si dio tima, ne možeš reći ja ili on i izaći tek tako iz posla. Mislim da što više prihvatimo koncepte jedinstva i zajedništva, to ćemo i ljepše napredovati.
Svijet se u posljednje vrijeme okreće brže. Izgleda da se nalazimo u situaciji potrošnje, posebno u komunikaciji. Kakvim vrijednostima pridaješ značaj u svojim prijateljstvima?
A: Imam prijatelje sa fakulteta sa kojima mnogo razgovaram. Grupu prijatelja koju zovem svojom porodicom. To je grupa u kojoj se miješamo jedni s drugima, u kojoj osjećam da mogu intenzivno da volim i da budem voljena. Ako nekoga prihvatim i uzmem ga u svoj mali krug kao prijatelja, onda ga prihvatam u potpunosti. Moja prijateljstva se obično zasnivaju na ovoj osnovi i razumijevanju.
Na kraju, ako bismo te zamolili da ostaviš za sebe bilješku koju bi čitala u godinama koje dolaze, šta bi napisala?
A: Nadam se da si našla kuću sa velikom baštom u kojoj imaš bezbroj mačaka i pasa.
Prevod intervjua: Teodora Vukalović
Photo: ALL