Ona ima 28 godina, ali je na TV ekranu već 10 godina. Dovoljno je talentovana da je za kratko vreme upisala svoje ime među glavne uloge. Na društvenim mrežama ima više od 4 miliona pratilaca, ali ona nema nikakve veze sa slavom, njena briga je samo njena profesija. “Moj jedini cilj je da budem dobra glumica, da me pamte kao takvu i da trajem. Sada pokušavam da idem napred tim putem”, izjavila je ona.
Razgovarali smo sa Ajčom Ajšin Turan o njenoj priči koja je započela u Sinopu i nastavila dalje sa glumom. Neko vreme je boravila u Izmiri, u Sigadžiku zbog potrebe snimanje svoje serije. Dogovaramo se da razgovaramo prvog slobodnog dana. Poznajemo se godinama, ali svaki put kada radimo intervjuu, oseća se uzbuđeno. “Možda izgledam spolja malo grubo, ali kada me ljudi upoznaju, vide da zapravo volim da se smejem i šalim”. Kako samo izgleda lepo na ekranu… Ima krupne plave oči i topli, nestašni osmeh koji osvaja sve oko sebe. Započinjemo razgovor sa Ajčom Ajšin Turan od prošlosti ka sadašnjosti…
Vi ste iz regiona Crnog mora. Tačnije, vaša priča počinje u Sinopu. Šta vam prvo pada u sećanje?
Pomislila sam na onu devojčicu koja je išla u školu. Tamo sam provela celo svoje detinjstvo. Bili smo topla, velika porodica. Bilo nas je sedmoro dece. Ja sam najmlađa. Imam petoro braće i jednu sestru.
Da li je bilo teško živeti sa petoro braće kao najmlađa u kući?
Naprotiv, to je imalo pozitivnih strana. Ponašali su se prema meni kao prema princezi. Bila sam umotana u pamuk. Na primer, ni jednom nisam išla do prodavnice za hleb.
Zapravo, prvi put se susrećete sa umetnošću svirajući violinu sa sedam godina. Imali ste časove kod kuće?
Muzikom niko nije bio profesionalno zainteresovan, ali majka i braća su veoma želeli da sviram violinu. Takođe, glas moje majke je veoma lep, pa me je dodatno ohrabrila. Jednog jutra sam se samo probudila i čekala me je violina koju mi je brat kupio. Tako sam počela. U početku nisu želeli da me vode na časove jer sam bila premlada, ali kasnije je i to rešeno. Pohađala sam školu violine. Kasnije sam počela da predam na kozervatorijumu u opštini Sinop. To je trajalo sve dok nisam počela da se pripremim za univerzitet. Ali kasnije, nažalost, nisam mogla odvojim vreme za violinu.
I tvoj glas je lep. Planiraš li nešto u tom pravcu?
Hvala. u nekim projektima u kojima sam učestvovala, pevala sam. Učestvovala sam i u projekte društvene odgovornosti, s razlogom volim da izađem i pevam. Mislim da će tkao biti još neko vreme.
Prvi put si došla u Istanbul sa 18 godina, kada si upisala fakultet.
Da. To je kao lik Haziran koju trenutno igram. Ali ona dolazi iz velikog grada u manji. Kada sve što ste nekada imali ostavite iza sebe, nađete se na drugom kraju i kažete sebi: “Gde sam?” U početku je bilo veoma teško. Ali život vas nakon nekog vremena navikne na sve vrste situacija i okruženja. Ipak, u početku je to zastrašujuće.
Studirali ste na odseku za violinu, zatim film i televiziju. Pa, odakle onda gluma?
Dok sam razmišljala o tome koje bih smerove izabrala u srednjoj i na prvoj godini srednje škole, želela sam da budem pravnik i studiram pravo. Kasnije se pojavilo interesovanje za film i televiziju. Zapravo, ono što me je konkretno zanimalo je kako se film snima i kako nastaje. Iza kulisa… I onda sam krenula tim putem, ali tako me je život vodio.
Kako se vaše obrazovanje odrazilo na glumu?
Omogućilo mi je da tehnički gledam, dok učim, da zamišljam svet dok čitam scenario i da imam različite perspektive kojima bih se mogla hraniti dok stvaram lik.
Šta se promenilo za vas u proteklih 10 godina od vašeg prvog posla?
Odrasla sam. Mnogo sam naučila eksperimentišući. Uvek sam radila, nikada nisam imala nekih posebnih želja.
Koji je bio tvoj najhrabriji potez do sada?
Biti glumica. Jer sam previše stidljiva. Nema problema kada radim svoj posao, ali na primer, dok neko snima video, postanem nervozna. Stvar je u strukturi i karakteru, pretpostavljam.
Da li si takva i u vezama?
Prvo moram da upoznam nekoga. Moji ljudski odnosi se razvijaju u tom procesu. Na primer, ne mogu da kažem “canim” nekome koga ne poznajem.
Da li ste samokritični?
Vrlo. Uvek kažem, “da li bi bilo bolje da sam to uradila na ovaj način”. Takođe ne volim da se gledam sa drugim ljudima.
Kao mlada glumica, kako je raditi na tako klizavom terenu gde svakodnevno izlaze nova imena i mnoga od njih nestaju sa rejtingom?
Sve zavisi od onoga šta želite i očekujete od posla.
Kakva su vaša očekivanja?
Moj jedini cilj je da budem dobra glumica. Da me pamte i da me se sećaju. Pokušavam da sledim taj put.
U čemu je tajna dobre glume?
Radi, radi, trudi se. Biti disciplinovan. Ne odustati, neprestano se usavršavati.
Da li vas plaši popularnost?
Kada vidite da ste popularni kao rezultat vašeg posla, život postaje malo normalniji. Ali naravno da živite zatvorenije.
Da li se slažete sa razlikom između letnje i zimske serije?
Ne, ne postoji takva razlika. Igram dramu već 10 godina. Osim filma, ovo je moj prvi romantički komedijski projekat. Jednog dana, uhvatila sam sebe kako se smejem na sceni dok sam gledala na ekranu, i poslala sam poruku svojoj menadžerki Gozde. Napisala sam, “Lepo je videti sebe kako se smejem na ekranu, hajde sada da napravimo romantičku komediju”.
Čini se da je drama mnogo teža, romantična komedija je lakša za glumu. Da li se slažete sa ovim?
Ne, nema veze jedno s drugim. Ono što vi nazivate komedijom je komičnost situacije i to se mora preneti publici. Ljudima daje drugi spektar i percepciju. Zbog toga je i jedno i drugo teško.
O čemu govori nova serija “Ostrvska bajka” koja je počela na Star TV?
Bajka sa ostrva, ljubav Hazarin i Pojraza koja će napredovati poput bajke. Hazarin je devojka koja živi u gradskom haosu, čiji su lični život i posao pomešani… I što je najgore, ona misli da uživa. Život je vraća svojim korenima iz sasvim drugog razloga i ona se nalazi na ostrvu. Kada upozna Pojraza, ceo njen svet se menja.
Da li verujete u bajke?
Da. Od malena volim da ih čitam. Tada mi je čitanje počelo da pruža veliko zadovoljstvo. Bajke vas udaljavaju od stvarnog sveta putujući u različite zemlje. U svojim magičnim svetovima tiho nam šapuću. “Alisa u zemlji čuda” i “Čarobnjak iz Oza” su mi najomiljenije.
Šta će se dogoditi na vašem bajkovitom ostrvu?
Moj lik je uspešna i inteligentna mlada žena koja je strasna u svom poslu, spremna da učini sve da izvrši dodeljene zadatke. Želi unapređenje u Tokio. Njen šef je šalje na ostrvu i kaže joj, da ako odradi posao dobiće unapređenje. Kada upozna Pojraza, stvari izmiču kontroli i pretvaraju se u nered. Gledamo priču o dva suprotna i tvrdoglava lika.
Da li se suprotnosti zaista privlače?
Gde si krenuo, Hakane? (smeh) Da, privlače se. To posebno vidimo u serijama.
Kako biste opisali ljubav?
Ljubav je za mene ozbiljna stvar kao i za Haziran. Radi se o poverenju i lojalnosti. Meni je važno poštovanje. Deljenje istih stvari, susret na zajedničkom terenu… Osećam se kao životni saputnik na putovanju.
Da li ste sada zaljubljeni u nekoga?
Ne, zaljubljena sam u život.
Koja je najbolja rečenica za opis vašeg glumačkog putovanja?
Upornost, pretpostavljam. Ono što uvek kažem je naporan rad i istrajnost. I sreća… Učestovala sam u projektima koje volim. Velika je šansa da čovek radi ono što voli ili da može voleti ono što radi.
Najvažnije pravilo koje ste naučili u životu i primenili u praksi…
Biti fer prema sebi i drugima.
Da li vam je lakše da oprostite ili zaboravite?
Oprostiti, pretpostavljam. Nije mi lako ni da zaboravim, ali odlučujem da oprostim i ostavim iza sebe.
Šta mislite da bi svako trebalo da uradi jednom u životu?
Trebalo bi da posluša sebe.
Koja karakteristika iznenađuje poznanike?
Izvana mogu izgledati pomalo grupa, ali kad me upoznaju, vide da se zapravo volim smejati i šaliti.
Studirali ste pravo kao drugi fakultet. Šta se desilo?
Palo mi je na umu da upišem drugi fakultet. Kada sam saznala da imam takvu priliku, izabrala sam odeljenje Osnovna pravda. Kao što rekoh, neko vreme sam imala na umu da studim pravo, ali nisam diplomirala. Odustala sam. Možda ću u budućnosti pokušati sa drugom prilikom.
Šta mislite koliko ima pravde u svetu?
Ne mislim da živimo u pravednom svetu kao žene ili kao ljudi. Vest o nasilju koju viđamo svakodnevno tera me na razmišljanje. Kad bismo prvo mogli biti pošteni prema sebi i prilagoditi se prirodi, svet bi bio veoma lepo mesto kada bismo mogli da poštujemo prirodu, one ispred sebe i druga živa bića. Ali nažalost, to ne radimo.
Da li je nasilje nad ženama nešto o čemu ste razmišljali?
Do sada sam na ekranu prikazivala snažne ženske likove. Mi žene započinjemo život sa 1:0 u zaostatku. Muškarcima je laške da budu uspešni, žena mora da se potrudi dvostruko više za taj uspeh. Zbog toga mislim da u svetu ne postoji pošten sistem.
Pa, ako ste poznati, da li i dalje trebate uložiti više napora kao žena?
Nije važno jeste li poznati ili ne, ipak smo žene. Svako ima borbu u svom životu. Ulažemo više napora nego muškarci da bismo postojali. Možda je to razlog zašto uspešne, jake žene koje vidimo počinju da se stvaraju zid oko sebe posle borbe u kojoj su se borile da ostanu na površini.
Prevod intervjua: svetserija.info
Photo: Huriyyet