Ko bi rekao da je romantična komedija “Zgodna žena”, Garija Maršala u kojoj glume Džulija Roberts i Ričard Gir jedan od kultnih filmova 90-ih, koja je tokom 30 godina svog postojanja uspeo da osvoji srca miliona gledalaca i da postane neka vrsta klasike u žanru melodrame. Ali da li je ovaj film tako dobar sa stanovišta morala? Uostalom, lekcije koje nam predaje u najboljem su slučaju neprimenljive u stvarnom životu, a u najgorem – potpuno destruktivne. Razumevanje šta nije u redu sa “Zgodnom ženom” i zašto ono što se dešava u filmu ne bi trebalo uzimati kao nominalnu vrednost.
Život prostitutke na visokoj nozi – prijatne večeri u luksuznim restoranima i hotelima, šoping u luksuznim buticima
Gledajući “Zgodnu ženu” stiče se utisak da je prostitucija sasvim dostojno zanimanje, koje je takođe dobro plaćeno, obećava nova poznanstva (naravno, isključivo sa bogatima), i uopšte, zbližavanju ljudi. U stvari, rad ovih devojaka je veoma daleko od bajke u koju pada heroina filma Vivien. U stvarnom životu moraju da se nose sa premlaćivanjem, maltretiranjem i zlostavljanjem svodnika i klijenata koji ih ne cene. Prijatelj Vivijen u filmu s ponosom izjavljuje da oni sami određuju cenu i biraju svoje klijente, ali u stvarnosti je sasvim drugačije: devojke često nemaju izbora, a da ne govorimo o biračkom pravu. Nakon gledanje “Zgodne žene”, režiser Ken Rasel bio je toliko besan zbog nerealizna onoga što se dešava na ekranu da je snimio svoj odgovor na ovu romansu. Njegov film “Prostitutka” pokazao se iskrenim i srceparajućim: nakon što ste ga pogledali, shvatićete da je Vivijenina priča redak izuzetak, a ne pravilo ove profesije.
Novac može kupiti sve, čak i ljubav
Biznismen Edvard zarađuje za život kupujući i preprodavajući kompanije u stečaju, čime potpuno uništava njihove vlasnike. Duboko je uveren da novac čoveka čini ga boljim od drugih, dajući mu moć i pravo da naređuje. Mnogi gledaoci Edvarda pogrešno doživaljavaju kao gospodina i neverovatnog romantičara, jer se tako lepo brine o Vivijen: ne štedi na poklonima, dogovara susrete od kojih zastaje dah i naručuje sav meni za doručak, želeći da udovolji svojoj novoj poznanici. Ali u stvari, Edvard samo troši novac, želeći da kupi Vivijeninu naklonost i odanost. U njegovim postupcima nema ništa romantično; naprotiv, Edvard se ponaša hladno, dominantno, a ponekad i grubo. “Ne vuci se”, “Trudi se”, “Osmehuj se” – prigovori svako malo Vivijen. Pitamo se, u čemu je stvar? Edvard ju je angažovao – ali setite se prve scene filma, u kojoj mu nakon pet minuta bivša devojka kaže da se oseća kao devojka s njim i da ne želi to više da trpi. Sada zamislite šta će ostati od Girovog junaka ako mu skinete odeću po meri i tu masku – hladnu, arogantnu, samozatajnu sebičnu osobu s kojom ne želite da imate nikakve veze.
Devojke ne trebaju ništa da rade, jer će vitez doći po njih i spasiti ih
“Zgodna žena” je bajka o Pepeljugi u eri kapitalizma. Ali ova bajka ne funkcionište u savremenoj stvarnosti. Ako princ dođe po vas da vas odvede u njegov prelepi zamak, velika je verovatnoća da će se ispostaviti kao nasilnik ili tiranin. Držeći se muškaraca i poveravajući im svoju sudbinu, žena lišava prava izbora i kreće na opasan put neznanja. Sama Vivijen imala je priliku da se uveri u ovo, ali čini se da nije naučila lekciju: heroina Džulije Roberts nastavlja da slepo poverava svoj život muškarcima u nadi da će se za sledećeg ispostaviti da je upravo onaj princ kojeg je čekala od detinjstva. Kraj filma je srećan, ali nerealan. Originalni scenario je bio mnogo verodostojniji: u završnoj sceni Edvard je izbacio Vivijen iz automobila, nakon ćega je ušla u autobus i otišla u Dizniledn. Slažete se, ovo se ne bi dogodilo da je Vivijen preuzela odgovornost za svoj život i svoje postupke. Na kraju, samo ona sama može da se spasi i obezbedi sebi život o kojem sanja.
By: svetserija.info
Photo: Promo