Dok neprestano proveravamo da li je Španija otvorena i kada će biti, i klikćemo refresh dugme češće nego što bi trebalo, Španija je stigla kod nas. Situacija verovatno još neko vreme neće biti takva da možemo da se uputimo u Madrid ili Barselonu ili pak na vreli španski jug, ali festival filma “Španski metar”donosi malo ovog duha. Španski jezik, snažan kolorit, sjajni kadrovi, savremene teme, istorijska ostvaranja, afričko nasleđe… ima svega budući da je ovogodišnji Festival španskog filma podeljen u tri kategorije.
Prva je fokusirana na savremeni film, a samim tim i probleme savremenog čoveka, njegovih odnosa, i svakodnevicu koja je sve samo ne jednostavna i donosi naslove koji su ovekovečeni mnogim nominacijama i nagradama, i neke od omiljenih španskih glumaca u glavnim ulogama. Druga struja ovogodišnjeg festivala odlazi u pravcu proslavljanja stogodišnjice od rođenja Berlange, izvanrednog autora koji je zajedno Huanom Antonijom Bardemom (da, jeste u rodu sa Javierom, ako ste se pitali) personifikacija obnove španskog filma i koji je za ostvarenje „Siromah na večeri“ nominovan za Oskara za najbolji strani film 1961. godine.
Treći ciklus filmova nosi naslov “Vetrovi Afrike. Treći koren” i u pitanju je paralelni program igranih filmova u kojima se obrađuje identitet stanovništva afričkog porekla u Španiji i Latinskoj Americi.
Spremite svoje liste, upišite u kalendare da je period od 20. maja do 6. juna posvećen Španiji, a ako baš ne stignete ni na jednu od projekcija radosna vest je da su online projekcije raspoložive su od 4. do 6. juna.
Za koju god varijantu da se opredelite, delimo sa vama naše ovogodišnje favorite. Vámonos!
“ANE”
Nakon nemira koji su nastali u njenom susedstvu zbog ekspropijacije pojedinih kuća, Lide otkriva da njena ćerka tinejdžerka Ana nije spavala kod kuće. Zajedno sa svojim bivšim mužem, Lide započinje potragu za skrovištem svoje ćerke, ali i upoznaje njen svet, shvatajući da je živela sa potpunim strancem i postavlja sebi pitanje da li i koliko uopšte poznaje sopstvenu ćerku?
“ČUDNE LI LJUBAVI!”
Ukoliko vam treba zabavni naslov da napravite pauzu od svakodnevice, dobro se ismejete i podsetite kako stvari jesu zbunjujuće ali su istovremeno uvek i prilično zabavne, onda je ovaj naslov definitivan must. Markos i Ana su više od 25 godina u braku, ali oboje ulaze u egzistencijalnu krizu, krizu srednjih godina, ili kako god već želimo da nazovemo krizu koja nas tera da preispitujemo sve i koja će ih dovesti do razvoda. Posle dve ipo decenije provedene zajedno, oboje započinju samački život koji se čini uzbudljivim i fascinantnim, ali ubrzo postaje monoton za nju, i sasvim košmaran za njega.
“NE UMEM DA KAŽEM ZBOGOM”
Priča koja nas sve podseća na realnost od koje bežimo iako bolno svesni da je stalno tu. Film prati Karlu kojoj sestra javlja da je njihov otac, sa kojim Karla već dugo vremena ne govori, bolestan. Istog dana, ona leti za Almeriju u porodičnu kuću i tamo saznaje da ne samo što je bolestan već što i doktori njenom ocu daju samo nekoliko meseci života. Karla to odbija da prihvati i odlučuje da odvede oca na lečenje u Barselonu. Taj put je bolan, emotivan, potresan jer oboje kreću na njega kako bi pobegli od stvarnosti sa kojom niko ne želi da se suoči.
“CRNI MEKSIKO”
Poliamorija i poligamija su koncepti koji nisu baš sasvim jasni i prihvaćeni u većini društava, ali postoje zajednice koje ih sasvim dobro razumeju i praktikuju. Film prati priču o paru u crnačkoj zajednici na obali Oahake u Meksiku, gde je poligamija društveno prihvaćena i gde Juana i Magdalena žive zajedno sa Nerijem. Ipak, uprkos činjenici da je prihvaćeno, obe imaju problema sa takvim saživotom i povređuje ih. Kako je Juana smrtno bolesna, Magdalena joj pomaže, a čitava situacija joj daje priliku bolje sagleda stvari, razmotri svoj život iz drugačije perspektive i nastavi život drugačije.
“SIROMAH NA VEČERI”
Berlanga je poznat po ostvarenjima koji su sjajno upakovana kritika društva, i izuzetno, izuzetno ironični. Tako je i sa filmom “Siromah na večeri” koji je godine kada je objavljen bio nominovan za Oskara u kategoriji Najbolji strani film. U jednom malom provincijskom gradu, prilično dokonim bogatašicama pada na pamet ideja da organizuju novogodišnju kampanju sa sloganom: “Postavi jednog siromašnog za svoj sto.” Ideja je da oni kojima je to najpotrebnije podele večeru na Badnje veče sa dobrostojećim porodicama i uživaju u toplini i pažnji koje im nedostaju. Plasido je unajmljen da učestvuje u paradi, ali se javlja problem: tog istog dana ističe mu krajnji rok za uplatu rate za vozilo, kojim treba da se kreće a i koje je njegov jedini izvor prihoda. Ironično, duhovito, i prilično osvešćujuće.
Izvor: buro247
Photo: Promo