23. decembra platforma za strimovanje Netflix premijerno je izvela apokaliptičnu dramu Džordža Klunija, “Ponoćno nebo” (The Midnight Sky), u kojoj igra ulogu astronoma ostavljenog samog na polarnoj stanici nakon globalne katastrofe koja je uništila gotovo sve ljude.
Avgustin Lofthaus (Džordž Kluni) je čitav svoj život poslevio radu: jedno od područja njegove aktivnosti bilo je proučavanje planete, koja će u budućnosti možda postati novi dom za ljude ako Zemlja umre. Na osnovu njegovih proračuna, svemirska letelica “Eter” otišla je na željenu planetu kako bi provenila mogućnost preseljenja, a u međuvremenu se na Zemlji dogodila katastrofa koja je rezultirala trovanjem vazdiha i smrću svih živih bića. Avgustin, budući da je na polarnoj stanici, pokušava da živi još nekoliko dana kako bi radio komunikacijom upozorio kapetana broda da je nemoguće vratiti se na Zemlju. Da bi to uradio, treba da pređe kilometre preko prekrivene pustinje do druge, moćnije stanice. Iznenada, usamljenost Klunijevog junaka je poremećena: on otkriva ćutljivu devojčicu (Kolin Springel), koju je verovatno zaboravio neko od zaposlenih, napuštajući u panici organizaciju.
Radnja filma odvija se kao u dva paralelna sveta: na umirujućoj Zemlji i na svemirskom brodu “Eter”. Prvi prostor se pojavljuje kao apsolutno beživotno okruženje, sa uažarenom površinom pepela i prigušenim suncem. Nije ostalo ništa osim ledeno zatrovanog vazduha prigušenim suncem. Nije ostalo ništa osim ledeno zatrovanog vazduha, koji se može udisati samo kroz masku. Život trijumfuje na “Eteru”: svi detalji broda, uprkos njegovoj mehaničnosti, imaju glatke prirodne forme. Zidovi i hodnici, opremljeni sofisticiranim uređajima, više podsećaju na bizarne stabljike biljaka nego na vrhunac tehničkih izuma. Kroz taj kontrast stvara se osećaj da svet nikada neće biti isti, a da Zemlja zaista umire -i samo treba krenuti dalje, u novi svet. Pored toga, kapetan broda Sali (Felisiti Džons) je trudna, što prirodno ima određeno simbolično značenje.
Zanimljiva je i žanrovska igra “Ponoćnog neba”. Slike se menjaju tankom linijom između spektakularnog filma katastrofe i emotivne drame o prihvatanju neizbežnog i spoznaji nadolazeće smrti. Dakle, s jedne strane, slikovito rešenje scena života na brodu čini se da crpi inspiraciju iz drugih “svemirskih” filmova i balansira između strogog i geometrijskog dizajna Stenlija Kubrika u filmu “2021. godina: Svemirska odiseja” (1968) i raznolikosti enterijera u “Putnicima” (2016) Mortena Tilduma. Kao i u “Fravitaciji” (2013) Alfonsa Kuarona, u kojem je igrao i Kluni. Ali ovaj put ljude spašava ne u kosmičkom vakuumu, gde se krv i suze lede u guste kuglice, već iz prazne Zemlje, gde, međutim, niko takođe ne čuje njegov vapaj.
S druge strane, dramaturgija filma takođe ima snažan uticaj klasičnog filma katastrofe Stenlija Kramera, “Na obali” (1959), koji govori o poslednjim mesecima Zemlje, koja postepeno umire od posledica nuklearnog rata, – u jednoj od scena “Ponoćnog neba”, jedan od astronauta “Eter-a” čak gleda ovu sliku. U njemu praktično nema specijalnih efekata, postoje samo tragedije heroja i njihov prekinut život. Kluni, kao režiser, gradi atmosferu i neke zaplete na sličan način, osvrćući se na Kramera. Teško se to može nazvati plafijarizmom ili lenjošću – naprotiv, on na taj način reinterpretira klasični film u novim uslovima za modernog gledaoca.
I mada se u “Ponoćnom nebu” otkrivanje slika i rešavanje sukoba ne može nazvati originalnim, zaplet dobija prilično zanimljiv zvuk, kombinujući fantastične motive i priče o amocionalnoj traumi. Članovi posade pre svega misle na svoje porodice koje su ostale na Zemlji i žude za njima u beskrajnoj praznini. Junaci iznoca uključuju holograme sećanja, koji beleže sastanke sa rođacima, zaranjajući u njihovu prošlost i bolno doživljavajući razdvajanje.
Zahvaljujući ovim zaslugama, filmu se može zameriti krupan plan likova i nekim podužim scenama u kojima se lik Klunija i devojčice provlači kroz snežne oluje do stanice (što više podseća na prvi deo “Ledenog doba” nego na apokaliptičnu dramu). Zbog prilično dvosmislene, ali važne završne scene, možete zatvoriti oči pred naizgled plug-in epizodom sa nesrećom na svemirskom brodu, jer nas na kraju reditelj navodi na ideju da se život ionako nastavlja, iako u drugačijim uslovima.
By: svetserija.info
Photo: Promo