DVA IMENA KOJA NOSE USPEH.
DANAS RAZGOVARAMO O LJUDIMA KOJI NASTAVLJAJU RADITI SVAKOG DANA PENJUĆI SE STEPENICAMA SVE VIŠE I VIŠE. RAZGOVARAĆEMO O SVIM DETALJIMA, KAKO SU SE SVIH OVIH GODINA NOSILI SA SVOJOM POPULARNOŠĆU, KAKO SU REAGOVALI KADA SU SEBE PRVI PUT VIDELI U KADRU, KAKO SE BORE SA TRENUTNOM SITUACIJOM, O USPEHU. NJIHOVA ISKRENOST NAS JE POSEBNO GANULA KAO I ENERGIJA KOJU PRENOSE NA LJUDE OKO SEBE. SVE FOTOGRAFIJE, DETALJI KOJE SMO SKUPA STVORILI, ZAVRŠIĆEMO OVU 2020. GODINU SA IZUZETNOM MOTIVACIJOM. DOBRO JE ŠTO STE SA NAMA. PREDSTAVLJAMO VAM DEMET OZDEMIR I IBRAHIMA ČELIKOL.
Vaš zajednički projekat, koji traje skoro godinu dana, puno se priča o njemu? Kako ste započeli ovaj projekat?
Demet: Ibrahima sam poznavala i ranije i uživala sam prateći njegov rad. Susreli smo se nekoliko puta, jer sarađujemo sa jednom agencijom i kada smo se jednom sreći, rekla sam da želim da radim s njim. On je, takođe, pozitivno reagovao na to. Tako se želja za zajedničkim radom stvorila obostrano. Imamo sreće da je bilo suđeno da se ostvari. Jasno sam zamislila Ibrahima u scenariju, kada sam ga pročitala i kada sam čula da su ga izabrali, rekla sam da je to kao da sam ubili dve muve jednim udarcem. On je bio glumac koji je savršeno odgovarao karakteru lika Mehdija i mogao je da utka puno nijansi i da svoj pečam tom liku. On je bio glumac sa kojim sam zaista želela da radim na istom projektu. Nakon sastanka s njim, dobila sam partnera kojeg zaista poštujem. Postao je za mene poput starijeg brata koji mi je mnogo pomogao. Srećom, putevi su nam se ukrstili i stvorila se atmosfera međusobnog razumevanja. Naravno, zahvaljujući svom talentu, uspeo je da oživi Mehdija i izuzetno sam srećna zbog toga.
Ibrahim: Scenario serije mi se dopao, ostavio je jak utisak na mene. A najviše me je privukla činjenica da je ova priča stvarna. Stoga mi je učešće u ovom projektu postao neizbežno.
Serija je adaptacija romana “Devojka iza stakla” autora i psihijatra Gulseren Budadžioglu. Ja sam pročitoa knjigu, a priča je zapravo prilično kratka. Šta vas je zainteresovalo u scenariju?
Demet: Gđa Gulseren je ovu priču uvrstila u nekoliko poglavlja svoje knjige. Imali smo predstavu o zajedničkoj priči, koja nam je omogućavala da je otkrijemo, da na njenoj osnovi stvorimo novi svet. Bez obzira da li je to istina ili ne, kada sam je pročitala, u njoj sam videla priču koja nas može naučiti dobrim poukama i odakle možemo naučiti nešto dobro. Lik Zejnep imao je veliku povredu. Spoznaja da je ovo istinita priča, učinila me je još osetljivijom na nju. Većima ljudi će razmisliti o puno stvari i nadam se da će doneti ispravne odluke kada gledaju ovu seriju. Smatram da je Zejnepina odgovornost da se transformiše i hrabro odabere svoj put, i to me veoma raduje.
Ibrahim: U ovoj priči vidimo odvojene, ali vrlo povezane živote. Mi živimo ove živote. Vidimo kako se događaji u tim različitim svetovima različito tumače. Jedan od važnih faktora za mene je bio da je ovo sam život iznutra i da je to istina.
Likovi Mehdija i Zejnep zapravo oličavaju slike mnogih žena i muškaraca u stvarnom životu. Koje su sličnosti između likova i vas, Demet i Ibrahima?
Demet: Puno sam razmišljala o tome. Mogu da kažem da nam je zajedničko to što Zejnep ćuti i sve skladišti u sebi i svojoj glavi. Drugo je hrabrost i smelost koja se kod nje pojavila mnogo kasnije. kada ona ćuti, ne plače i ne vrišti, već prati i analizira: “Zašto sam u ovoj situaciji? Šta mogu da učinim da se toga rešim” To je putovanje, na kojem u sebi postavljam ova pitanja i učim. U prve četiri epizode ovo je bilo u skladu sa mojim ličnim osećanjima. Jer stvari posmatram bez mešanja. Uvek se trudim da se klonim nevolja. Zejnep je u ovom pogledu strpljivija od mene.
Ibrahim: Sviđa mi se Mehdijev očinski manir. On je zaštitnik, odgovoran i to osećanje mi je poznato.
Koji su bili vaši prvi koraci u glumi?
Demet: Moji prvi koraci u glumi su bili snovi. Prijatelji su me često pitali: “Da li želiš da postaneš glumica?” Mislila sam da to ne mogu postati bez odgovarajućeg obrazovanja. Naravno, ovo me je privlačilo od detinjstva, ali kada su mi prvi put rekli o tome, činilo mi se veoma teško. Do sada. Ipak, želela sam da učim, i učila sam dve godine. Ali prvo sam maštala. Stoga su moji prvi koraci bili snovi.
Ibrahim. To mi je život ponudio. Napravio sam izbor i izabrao da postanem glumac.
Demet, ti si zapravo počela da radiš u ovoj industriji kao plesačica, zar ne? Posle toga ste nastavili studije glume.
Demet: Prvo sam studirala ples i postala profesionalni igrač u ovoj oblasti. Onda sam upisala časove glume i to mi je postala sudbina. Tako se to desilo u mom životu. Uradila sam to sa ljubavlju, naravno, i dalje mi se jako sviđa. Na primer, veoma je važno baviti se sportom, a ples je vrsta sporta, ali za mene je ples sasvim drugo zadovoljstvo, što mi daje potpuno drugačije uzbuđenje. Videla sam blagodeti svoje plesne sposobnosti u glumi. I to je nešto što je nemoguće planirati, ali eto ja sam uradila.
Kurt Sejit i Šuta, Miris jagoda, Soba 309, Ranoranilica. Sreća je uvek bila na vašoj strani. Kakvo iskustvo su za vas bili svi ovi projekti?
Demet: Moj prvi projekat je bio “Otkriću ti tajnu”. Nikada to neću zaboraviti. Uloženo je toliko truda i hrabrosti jer je ovo bila moja prva uloga s kojom sam ušla u ovaj svet. Nisam znala da li ću uspeti, ali bila sam sigurna da to zaista to želim. Imala sam tako pomešana osećanja. Naredne uloge su takođe bile vredne, od njih sam mnogo naučila. Od mojim kolega – glumaca, reditelja i starijih. Bilo je zaista odlično. Kurt Sejit mi je bio veoma važan, to je bila moja prva istorijska serija. Miris jagoda je takođe bilo vrlo živopisno delo, i svaki projekat ima posebno mesto u mom srcu. Soba 309 je za mene bio veoma prijatan projekta i tamo sma stekla vrlo prijatna prijateljstva. Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa Sumrum Javrudžuk. Zaista mi je bila jedna od najboljih učiteljica na setu. Bili smo tim s puno ljubavi i razumevanja. Moj lik mi je u Ranoranilici bio veoma blizak meni. Čitajući scenario, uvek sam mislila da mogu mnogo više. Energija me je preplavila. Učitelj Čagra je stvorio za nas poseban živopisni svet. Ovo je takođe poseban projekat za mene. Svaki projekat mi je bio dalje odskočna daska, jedan stepenik više. Sudbonosni dom je moja prva dramska serija. Pokazala mi je da moram još mnogo toga da naučim, da sam još na samom početku puta. Drago mi je što sam radila u svim tim projektima, lepo prihvaćena i osećala sam se slobodnom.
Pored ovih projekata, postojali su i brendovi koje ste predstavljali. Sve su to poznate marke. Šta mislite zašto se ove marke ukrštaju sa vama lično?
Demet: Zapravo, gluma i ples su zauvek u meni. Ali biti ambasador brenda, takođe je, veoma važno ako odgovara vašoj duši i energiji. Mislim da je ovo veoma važan korak. Ja sam ono što zaista jesam i koristim društvene mreže. Možda ljudi takođe primećuju da umesto da pokušavam nešto da prodam, mogu da ih nateram da se prirodnije osećaju prema ovim proizvodima, jer su to zaista brendovi koje koristim u svom životu. Ili je možda razlog što zaista cenim ove marke, trudim se da se ponašam kao predstavnika i činim za njih ono što zaslužuju.
Rođeni ste 1992. godine i svaki vaš projekat je bio prilično uspešan. Naravno, to se ogleda u nagradama koje ste dobili o kojima su svi govorili. Kako objašnjavate ovaj uspeh?
Demet: Na početku sam puta, ali dobio sam vrlo dobre nagrade, kritike i komentare, takođe ih i dalje primam. Zapravo, ovaj uspeh dugujem svojoj veri. Šta god da se desi, ako težim bilo čemu, nastavljam da idem napred do kraja ovog sna. U to potpuno verujem i kako bih uradila najbolje što mogu, pažljivo se pripremam. Takođe, nisam previše zabrinuta zbog problema, možda najvažnije stvari. Uprkos svemu, svi smo ljudi. Umesto da započnem projekat i želim da u njemu bude 100 epizoda , više razmišljam o tome kako ovaj projekat možemo učiniti boljim. Mnogo sam imao koristi od ovog načina razmišljanja i nastavljam da ga primenjujem i sada.
Vaša priča je drugačija. Vaša avantura je započela sa manekenstvom, nastavila se kao košarkaš omladinske reprezentacije, a zatim ste studirali glumu kod Osmana Sinave i mislim da je ta promena ovde započela.
Ibrahim: Ako verujete u slučajnost, onda bi vam se mogla svideti moja priča. Pored svog životnog plana, bio sam na pravom mestu u pravo vreme i svi moji planovi su se promenili.
Tada su počele da pristižu ponude za TV serije i filmove. Uvek ste uspevali da date svoj pečat u likovima koje glumite. Naročito su se serije Milost i Čvor veoma razlikovale u pogledu senzacija gledalaca. A da li ste i Vi?
Ibrahim: Svi likovi kojima sam dao život su za mene posebni. Ni danas ne zaboravljam ni jednog od njih. Sve ih volim i nedostaju mi svi bez izuzetka.
Skoro svi likovi koje ste igrali bili su ozbiljni, neka vrsta turskog mačoa. Da li je to slučajnost?
Ibrahim: Zapravo, likovi koji deluju ozbiljno i mačo, veoma su različiti iznutra. Na prvi pogled kažemo da vidimo osobu, ali tek kada se udubimo u lik, videćemo kako su svi različiti.
Ali da li ste u stvarnom životi isto ozbiljan suprug i otac?
Ibrahim: Po mom mišljenju, dobar suprug i otac treba da otvore vrata mira, iskrenosti i sreće. Ne znam da li se ovo smatra ozbiljnim.
Šta se promenilo u vašem životu sa suprugom nakon rođenja sina Alija?
Ibrahim: Nakon rođenja mog sina Alija, bilo je više razloga da zahvalim životu. Njegovo prisustvo sve čini još značajnijim.
Period pandemije u kojem živimo doveo je do nekih promena u celom našem životu. Kako je ovo uticalo na vas?
Demet: Pandemija je zaista pogodila sve. To je pokazalo da ne razmišljamo puno o tome koliko smo izgubili. Pokazalo nam je da smo previše jurili za svime, bili smo preumorni. Počela sam da diše, da odmaram i primetila sam da se sve promenilo. Shvatila sam koliko je sve dragoceno i da moram odrediti prioritete. S jedne strane, kad sam čula za broj pacijenata i umrlih, bila sam veoma tužna i pomislila sam da hitno moram da pronađem rešenje, a s druge strane otkrila sam mnoge stvari u pogledu duhovnosti i naučila da pronađem vreme za sebe. Nismo imali priliku da izađemo, odemo na posao, ali sam shvatila koliko su mi porodica i prijatelji dragoceni. Nakon prvog talasa, videla sam da se svemu moramo prilagoditi. Nadam se da će ovo sve što pre proći i da se vratimo u vreme kada su ljudi mogli da se grle i pozdravljaju.
Ibrahim: Možemo reći da je pandemija oduzele vremenu značenje i čak ga zaustavila. U stvari, krećemo se ne samo fizički, već i mentalno kako bismo išli u korak sa ritmom života. U tom smislu možemo reći da je pandemija donela ogromnu razliku.
Kako se vaše snimanje nastavlja u ovoj situaciji? Siguran sam da nije samo socijalna distanca i nošenje maski, već je mnogo teže nego ranije.
Demet: Ne samo glumci, mi smo 80 ljudi koji rade na setu. Zaista je teško, imaju veliko opterećenje, maske se često menjaju, koriste se dezinfekciona sredstva. Teško nam je disati. Naravno, ne možemo nositi maske prilikom snimanja scena. Svi ovi strahovi negativno utiču na nas. Istovremeno, svake nedelje pokušavamo da snimimo seriju. Želimo da ljudi zaborave na ovu bolest i da im se skrene pažnja namjanje dva sata. Veoma smo oprezni na snimanju, radimo veoma odgovorno. Ispunjavamo sve zahteve. Srećom, do sada nismo imali mnogo poteškoća.
Ibrahim: Naravno, mnogo smo oprezniji. Trudimo se da preduzmemo mnogo više mera predostrožnosti nego što je potrebno. Stvaramo sopstvenu sigurnu zonu i nastavljamo da radimo.
Demet, kao neko koja radiš u ovoj industriji, šta misliš kakve nas promene očekuju nakon ove pandemije? Kao što znate, broj digitalnih projekata značajno se povećao tokom ovog perioda. Da li ova situacija utiče na gledanost turskih TV serija?
Demet: Oduvek sam volela raznolikost i pozitivno se odnosim prema tome da ljudi mogu da biraju. Alternativa nije loša stvar. Kvalitetan sadržaj ima svoje obožavaoce svuda i oni će ga pratiti svuda. Ovo je dobrodošla činjenica za glumce, pisce, reditelje i gledaoce. Ponekad postoji projekat koji ne može trajati 150 minuta, ali postoje oni čiji je tajming 40 minuta. Još uvek postoji publika koja želi da gleda serije, to se može videti po rejtingu. Mislim da digitalna turska televizija neće imati negativan uticaj. Smatram da je ovo pozitivno.
Da li gledaš projekte na digitalnim platformama, Ibrahime?
Ibrahim: U poslednje vreme ima projekata koji su mi privukli pažnju. Kao u bilo kom sektoru, zadovoljstvo mi je pratiti i podržati novi rad na tom polju.
Šta mislite, zahvaljujući čemu će ova serija zauzeti posebno mestu u karijeri Demet Ozdemir?
Demet: Zapravo, dozvolite mi da kažem ovo: prvi put glumim u dramskoj seriji. Dakle, za mene je to poseban projekat. Posle ovoga mogu da igram dramu. Mogu da igram u drugim projektima, nema razlika ali je jako važno ono što osećam. Verujem da glumac, da bi igrao u projektu, to mora da oseti. “Sudbonosni dom” je moj prvi korak u drami. Nadam se da ću se baviti i drugim sličnim projektima, ali sada je ovaj projekat za mene kao dete.
Pa hajde da razgovaramo o ljubavi. Da li ste jedan od onih koji bi radije ostavili voljenog/nu, čak i ako umirete zbog ljubavi prema njemu/njoj zbog vašeg ponosa, kao u vašoj seriji? Ili se borite do kraja?
Demet: Otići ili ostati, svako ima različite načine. Mogu ovo da kažem, ne samo o ljubavi, već i svim ljudskim odnosima. Ako vredi, mogu da ostanem. Ali ne želim da ostanem tamo gde su me povredili, onda ću otići. To u potpunosti zavisi od napora koji uložim i onoga što dobijem zauzvrat.
Ibrahim: Kakva je to ljubav bez borbe za nju?
Dakle, gluma je za vas način života?
Demet: To je oblik zvuka, oblik refleksije. Ovo je za mene najvrednije. Da biste mogli da inspirišete ljude, otvorite im put, učinite na osete nešto, dodirnite konce duše ljudi koje ne poznajete. Onog trenutka kada zaboravim na sebe i počnem da saosećam sa ovim likom, znam da će to biti druga osoba. Ali najvažniji deo mogućnosti dodirivanja ljudi i prenošenja poruke nakon stvaranja lika za mene je najuzbudljiviji deo.
Ibrahim: Gluma je moja profesija i ona ima određene prednosti za moj život. Upravo je to slučaj.
Da li ćete u bliskoj budućnosti imati nove projekte koji će iznenaditi vašu publiku i fanove?
Demet: Zapravo ne razmišljam o novom projektu. Mi radimo nedeljne i dnevne stvari, gledaoci bi trebalo da nas sačekaju, jer će ih događaji iz serije uvek iznenaditi.
Ibrahim: Zašto da ne?
Kakva su vaša očekivanja od 2021?
Demet: Očekuje zdravlje za sve u narednoj godini. Da naučimo da saosećamo. Želim ljubav. Želim da svi možemo da čujemo jedni druge. Da izvučemo pouku iz svega ovoga i da uđemo u 2021. godinu s ljubavlju i poštovanjem jedni prema drugima.
Ibrahim: Pre svega, želim vam dobro zdravlje. Proces koji smo prolazili od početka ove godine sve nas je umorio. Moja najveća želja je da provedem ovaj period u dobrom zdravlju i čvrsto zagrlim svoje najmilije.
Prevod intervjua: svetserija.info
Photo: BeStyle, decembar 2020